VAITAPU
21.02.2005., ponedjeljak
PISMO
Sastavio sam ti pismo u besanim nocnim satima i sad je nestalo ... Nedostajes mi vise nego sto sam vjerovao da je moguce a pripremio sam se na to da ces mi jako nedostajati. Tako je ovo pismo zaista samo vrisak bola. Nevjerovatno je koliko si mi postala vazna. Pretpostavljam da si navikla da ti ljudi govore ovakve stvari. Prokleta bila ... ti pokvareno stvorenje ... ovakvim davanjem sebe te necu natjerati da me volis jos vise. Ali draga moja ja ne mogu biti mudar i drzati se podalje od tebe ... suvise te volim. Iskreno ! Nemas pojma koliko se mogu drzati podalje od ljudi koje ne volim. Od toga sam napravio finu igru. Ali ti si srusila sve moje bedeme i ja se ne opirem usla si u moj svijet u moje misli zelje djela slutnje i radosti postala si sve i sve je posatlo ti. svojim prstima poput zarnica oplahujes moje srce palis moju dusu i osjecam bol do zasnje cestice moga tjela prozetu jaku sve vise sve se zari i plamen me obuzima i gorim i znam ... I sve je stalo u meni dosao sam do spoznaje ... moje tjelo mi govori za to zivm to zelim to sam ja ... |
- 11:05 - Ostavi svoj pecat (5) - Otisni - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Tekstualni zapisi koji ce opisivati stanja i poglede doticne osobe ili ti autora Autor se ogradzuje od svih mogucih i nemogucih psihickig i fizickig ostacenja koja se mogu javiti na citaocu doticnog bloga . Kaslek: nezgul@hotmail.com
WAITAPU
Cim izades iz magle i opazis Waitapu, ne dozvoli srcu da se odvise nasladuje. Pronadi i zapamti mjesto gdje zavrsava planinski vijenac Wa, a pocinje Tapu. To ces lako otkriti. Planina koja je nekoc bila prelijepa i mila Wa, niza je od sjajne zvijezde Tapu. Tamo gdje se planine spajaju i gdje se planine spajaju i gdje Tapu nadvisuje Wa, tu pocinje tjesnac, pocinje prolaz koji te vodi u raznolike, bogate i beskrajne prostore slobodnih mora. Zuri da najkasnije o zalazu sunca budes na pocetku tjesnaca. Tada se protok vode u prolazu mijenja. Cim izade mjesec, voda ce kao rijeka poteci za tebe u povoljnom smjeru i ti ces jos prije svitanja -- ako jos budes ziv -- stici kamo si toliko zudio, s onu stranu Waitapu! Zakasnis li u tjesnac, ne znam gdje ces i kako docekati zoru! Autor: Joza Horvat |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||