Sastavio sam ti pismo u besanim nocnim satima i sad je nestalo ... Nedostajes mi vise nego sto sam vjerovao da je moguce a pripremio sam se na to da ces mi jako nedostajati. Tako je ovo pismo zaista samo vrisak bola. Nevjerovatno je koliko si mi postala vazna. Pretpostavljam da si navikla da ti ljudi govore ovakve stvari. Prokleta bila ... ti pokvareno stvorenje ... ovakvim davanjem sebe te necu natjerati da me volis jos vise. Ali draga moja ja ne mogu biti mudar i drzati se podalje od tebe ... suvise te volim. Iskreno ! Nemas pojma koliko se mogu drzati podalje od ljudi koje ne volim. Od toga sam napravio finu igru. Ali ti si srusila sve moje bedeme i ja se ne opirem usla si u moj svijet u moje misli zelje djela slutnje i radosti postala si sve i sve je posatlo ti. svojim prstima poput zarnica oplahujes moje srce palis moju dusu i osjecam bol do zasnje cestice moga tjela prozetu jaku sve vise sve se zari i plamen me obuzima i gorim i znam ... I sve je stalo u meni dosao sam do spoznaje ... moje tjelo mi govori za to zivm to zelim to sam ja ...
Post je objavljen 21.02.2005. u 11:05 sati.