Mog mora nema, al
ja živim u nadi,
da možda, ipak, negde srešćemo se još.

Život mi je zato gorak kao tonik,
tuga moja bez kraja i dna.
Al na sreću tu je Mesec svetionik
vodi me kroz plave vode sna.

VAITAPU

01.02.2005., utorak

REANIMACIJA

27.01.2005., ČETVRTAK
Umoran ....
Umoran i odbacen evo tako se osjecam. Poklonio sam ljubav jednoj zeni ...
A ona Hm voli drugoga sa kojim se davno rastala i sada gleda na jednu i na drugu stranu i vaze ... a ja ?
Ja gorim i ludim polako ... polako tonem i gubim tlo pod nogama. Nevjerojatan je to osjecaj kada se paras po savovoma a nista se ne vidi iz vana. Hladan znoj me obljeva iz sekunde u sekundu a u zelucu cigla. Naj vise od svega me boli njezina hladnoca. Kao da neko moze sve svoje osjecaje ljepo skupiti u kutiju i spremiti na neku zabacenu policu. Stravicno od toga me jeza prolazi zar stvarno postoje takvi ljudi? Iskreno mislim da su to slabi ljudi jer se hrane tudzom patnjom ona zna da ja gorim i da mi je stalo ali jednostavno suti i gleda kao kopnim. I moze prekinuti tu muku jednim pokretom ali nece Hraniti svoj ego sa tudzom patnjom smatram bolesno i izopaceno. Ja znam da cu se dignuti iz blata samo neznam koliko ce mi vremena trebati to je jedino problem nije mi prvi puta da sam skupljao zivot po zgaristu ali jebi ga svaki puta se iskreno zaljubim i tako to krene pustis srce da ludije a srce nema razuma nego samo osjecaje. I znam da sam napravio gresku i sve mi je jasno

"Nije mi potriba sad ka šempja izgubiti mir
Jer ja sam proguca kost za jubav"

Ali jedna me idea vodi:

Krhka je ta ljubav, koja se od prvog udarca lomi.

Zato ja ostajem tu makar je i tisina zavladala ...
Malo cu si za dusu zapjevat :-) onako prigodno

JA SAM...
Ja sam, dušo, kip od leda,
Umrlo mi srce živo;
Moje pjesme - moja čeda -
U srcu sam posakrivo.
Gazim trnje svoga puta
Niz koji me sudba rinu,
Lutajući, kako luta
Mrtva zvijezda kroz prazninu.

Al kad tvoje oko pane
Na tu zvijezdu, moje dijete,
Tada pjesma opet plane
Ko da iskre nebom lete; -
A ti gledaš kako sjaje
Ispred tvoga čista vida,
A ne znadeš, dušo, šta je
Kad se srce tako kida!

Silvije Strahimir Kranjčević


Kad te spomenem

I to što si rekla
Ne boli ko ono
Što si mi prešutjela
I mjesta mi nema
Na usnama tvojim
Ni za jedno slovo moga imena


Reci mi sad
Što ću sa sobom
Sve mi ide nizbrdo
Kad te spomenem
I svaka kap moga sjećanja
Boli me do ludila
Kad te spomenem


Gradim još uvijek
Mostove svoje
Koji neće doć do tvojih obala
Poslije stotinu suza
I pogrešnih riječi
Već sam pomalo i umoran od poraza
Znam.

Gibonni

Bol

Tiha bol mi srce para
a razum mi u srce snagu stavlja

Da smanji bol koja njime hara
I pjeva izdrzi jer sunce se javlja

vaitapu

Sada je naj vaznije izdrzati da se srce smiri bilo kako napornim radom to je najblje ako ne upali onda dupla doza pa hladnoca to pali sigurno, alkohol i droga nikako samo produzuju agoniju tipa pijan kaze sve sto misli pa samo pojacava agoniju a zdrogirani sve zaboravi dok ne pusti droga pa se toga svega ponovo sjeti u duplo i onda opet doza itako u nedigled.
Bed je sa srcem sto pamti ono malo se smiri pa kaze kao dobro je izljecen sam a kad ono cim se opustis ono zabrije ne neku sitnicu ili spomen na voljenu pa opet iz pocetka. Vec bih mogao napisati studiju o tome :-)
Dobra je ona poslovica "Nemoj se zaljubiti ljubav nema ljeka nece te izljeciti cijela apoteka" kada se sjetim to sam cvrkutao u prvom osnovne i znam ju cjeli zivot i nista nisam naucio od tada I tek sada vidim koliko je istinita. Rekao sam ja svi odgovori su pred nama samo ih mi ne shvacamo. jednostavno zatvaramo oci pred istinom jer istina boli i onda se moramo uvjeriti u sve na tezi nacin. NE VOLI ME I NIKADA ME NIJE NIT NECE VOLJETI !!! eto rekao sam.

Ajd mo malo opet pjevat :-)

Put u srediste zemlje

Kad sam jutros stig'o kuci s posla
sacek'o me papir siv:
otisla mi draga, svega joj je dosta,
nikad ne zna dal' sam ziv.

Ma idi lutko lepa s milim bogom,
ti si vise komad lak!
Nisi nikad tamo stala svojom nogom,
nemas ti pojma sta je mrak.

Tamo dole dzavoli se kote,
tri planine pritiska mi vrat.
Bas i nisi drugar, moj zivote,
al' neka, neka, bice sladze kad srce zemlje nadzem.

Neki Francuz, neki pisac mudar,
prorek'o je mnogo tog.
Mozda nikad nije radio kao rudar,
al' ga volim kao svog.

Knjiga pise da postoji mesto,
u sred zemlje neko sunce sja.
Tamo se moze i s milion dvesto!
Trazim srce zemlje stare i sunce za rudare.

Kopam, dzavoli se kote,
tri planine pritiska mi vrat.
O, bas i nisi drugar, moj zivote,
al' neka, neka, bie sladze kad srce zemlje nadzem.

Tamu gutam, disem, tamu gazim,
trpim najbolje to znam.
Al' u jednog dana da je proburazim
i da se svetla docepam.

Knjiga pise da postoji mesto,
u sred zemlje neko sunce sja.
Tamo se moez i s milion dvesto!
Trazim srce zemlje stare i sunce za rudare.

'Ajde, dzavoli se kote,
tri planine pritiska mi vrat.
O, bas i nisi drugar, moj zivote,
al' neka, neka, bie sladze kad srce zemlje nadzem,

kad srce zemlje pronadzem!

Djordje Balasevic

Bed mi je sto nemogu naci rjeci pjesme od Jinxa "Koliko suza za malo sna" u toj pjesmi je odraz cjele moje veze tj. mojeg nastojanja da joj skrenem pogled na sebe jel (tako nekako)
Uf al sam se ja produzio sa postom ljudi e tako vam je to kad pustite da srce tipa nema ono mozga. Dost za sad idem opet malo cubit u kut i sazaljevat samog sebe (o jebote patetike) ubit cu se njome :-)


- 11:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #
• potrudit ću se naći ti tekst za "koliko suza za malo sna", mislim da imam rješenje i hej...po Zemlji hodaju živi i mrtvi, a razlikuju se po ljubavi...živi!!!!!!!!post ti je 5 : )) (sikstinska kapela 27.01.2005. 14:47)

24.01.2005., PONEDJELJAK
Opis dana
Kako opisati svoje stanje u ovaj danasnji dan ...
Samo ova pjesma to moze docarati ...

Ma nek se smrvi ovaj dan zajedno sa vikendom ...


Po Pučini

Po pučini čamac klizi,
U njem voze srce neko;
Sustalo je pa je stalo
Lutajući predaleko.
Ljubilo je, vidjelo je,
Gdje se grle raj i pako;
Umrlo je prije smrti,
I sada ga voze tako.

Ispod lipe kopat će ga,
Gdje se hitre ptice ljube;
Onamo će mrtvo slušat
Golubice i golube.
Onamo će mrtvo gledat
U zvijezde i nebesa
I u pelud lipe rodne,
Što ga vjetrić na njeg stresa.

Onamo će ležat mrtvo
Vječne noći, vječne dane;
Nad glavom mu križ od trnja
Od ružice raščupane.
I kad jednom nad njim jekne
Strašna truba zadnjeg dana,
Iz tog groba zaplakat će:
Pustite me zakopana!

Silvije Strahimir Kranjčević

- 15:03 - Komentari (3) - Isprintaj - #
• Obično ne čitam pjesme i lyricse na blogovima, al ovu sam pročitala iz nekog čudnog razloga. I drago mi je... (tic-tac 24.01.2005. 22:19)
• Ovo je brrr "Umrlo je prije smrti, I sada ga voze tako." Najveci strah svih strahova.. (OceanStar 25.01.2005. 15:36)
• nekako mi zvuci poznato...mirise mi na moje... :9 (alkemicarka 27.01.2005. 12:53)

16.01.2005., NEDJELJA
IZGUBLJANI POSTOVI I KOMENTARI
19.01.2005., srijeda

Ludilo duse

I neka mi netko ne veli da se zaljubljujes polako il se zaljubis ili ne i to je to odmah u istom trenu u nju u njega i bum kao da te je pogodio malj. Nemres disat prolaze te trnci srce lupa kao pred infarktnom stanju energije ko dreka lud ko tasmaniska neman sto je to glad ... san .. ma bezi pusti mi nesto za dusu (di je Sting) pisi pjesme joj kak je svjet ljubicast sve je super u hebo te pere te od jutra do sutra. Sve mora biti pic pic lova nije problem uvjek je za to ima a tek pokloni nikako se odluciti jeli je nje dostojan uf i onda stani na lopu ma daj pa nije ona najbolja na svijetu polako ... ma ona je samo BOZICA hebote daj najskuplji parfem i orhideju .... ma sta jednu cjeluu granu ...

Dobro je kad se sjetim toga koji puta ... uljepsa kisne dane :-)
Ajd sretno svim zaljubljenima bas me zanima kakav bude dan zaljubljenih ove godine :-)

Poklonjena pjesma (A.C.)

I mozda budem sigurna
i ne pomislim na tebe koji put

I nisam sreta ne
jer vise volim te

kao jucer
nit kao danas

jer me nesigurnom cinis
svaki put kad me dotaknes

I mozda budem sigurna kad stanes uz mene
i dotaknes me kao prvi put ...

- 16:04 -Komentari (0) - Isprintaj - #


18.01.2005., utorak

Ljubav
Sve sto se iz jubavi cini nije tesko
Sve sto za ljubav radis cini te sretnim
I tada mozes uzivati u zovotu jer si nasao Osobu kojoj mozes pokloniti ljubav.


Hvalospjev ljubavi

Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.

Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznanje;
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao - ništa sam!

I kad bih razdao sav svoj imutak
i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao -
ništa mi ne bi koristilo.

Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.

Prorokovanja? Uminut će.
Jezici? Umuknut će.
Spoznanje? Uminut će.
Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje.

A kada dođe ono savršeno,
uminut će ovo djelomično.
Kad bijah nejače, govorah kao nejače,

mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače.
A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko.

Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice!

Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!

A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.

(1 Korinćanima 13,1-13)

- 16:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.01.2005., nedjelja

Stjena

I proci se i ova noc bez tvog pogleda. Samo malo svjeta baci na mene mila da uspijem sakupiti snage za sljedeci dan ... nemoj me lazima trovati i zabludama hraniti daj mi samo malo istine kao soli na vrsku noza i prospi po rani. Prosao sam mnoge zivotne kusnje i stvarao sam oklop kroz zivot sve tvrdzi i jaci otporniji na sve zablude i lazi sto se na svjetu nalaze. Cuvao me sve te godine dok sam ja stvarao kraljevstvo unutar njega i cuvao ga za tebe sada kada si tu kada te je moje srce naslo ja skidam oklop i otvaram dveri svoje. Sve sto je moje je i tvoje i tebi ce poslusno sluziti kako sto je i meni....

A sto dobih zarila si mi noz u srce prve noci kada se svileni mjesec pokazao, spalila si mi kraljevstvo i ostavila me vezanog verigom o vratu za ogromnu stjenu.

Dala si mi jedan mali olovni cekic i rekla "kada se sam oslobodis bit ces slobodan"


- 20:22 - Komentari(3) - Isprintaj - #
• Hej, imas veliku pusu za onaj tekst koji si ostavio na mom blogu! :-* (Analna Carica 17.01.2005. 12:46)
• sve ti je rekla. (freethinker 17.01.2005. 19:24)
• nježno...volim plavu boju, drugačije : )) (sikstinska kapela 18.01.2005. 11:08)

- 14:02 - Ostavi svoj pecat (1) - Otisni - #

<< Arhiva >>

< veljača, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Tekstualni zapisi koji ce opisivati stanja i poglede doticne osobe ili ti autora
Autor se ogradzuje od svih mogucih i nemogucih psihickig i fizickig ostacenja koja se mogu javiti na citaocu doticnog bloga .

Kaslek:
nezgul@hotmail.com
WAITAPU
Cim izades iz magle i opazis Waitapu, ne dozvoli srcu da se odvise
nasladuje. Pronadi i zapamti mjesto gdje zavrsava planinski vijenac Wa, a
pocinje Tapu. To ces lako otkriti. Planina koja je nekoc bila prelijepa
i mila Wa, niza je od sjajne zvijezde Tapu. Tamo gdje se planine spajaju
i gdje se planine spajaju i gdje Tapu nadvisuje Wa, tu pocinje tjesnac,
pocinje prolaz koji te vodi u raznolike, bogate i beskrajne prostore
slobodnih mora. Zuri da najkasnije o zalazu sunca budes na pocetku
tjesnaca. Tada se protok vode u prolazu mijenja. Cim izade mjesec, voda
ce kao rijeka poteci za tebe u povoljnom smjeru i ti ces jos prije
svitanja -- ako jos budes ziv -- stici kamo si toliko zudio, s onu stranu
Waitapu! Zakasnis li u tjesnac, ne znam gdje ces i kako docekati zoru!

Autor:
Joza Horvat