VAITAPU
08.01.2005., subota
Eto mene ponovo
Sto reko to ne poreko :)E dobro je danas sam se izvukao .... i to za dlaku Fala ti boze na DSL-u jer da mi nema one o one ja bi puko fala bogu pice ovu noc i dobru mjuzu bez repa pa se mogu i opustiti malko. Jos sam uvjek ljut na neznam koga jer sam u jutro izgubio onja nesterni post fuck... A htio sam njime reci ovo : Da sam sjeban da de sve OK ali da mi pregara ... Fakat se trebam osjecati u kurcu da to istisnem iz sebe a sada sam malo bolje i mogu se samo sjetiti natuknica. No glavna miso mi je ostala u glavi a to je da sam osjetio kakav pakao moze biti he he nema vatre al ima nesto drugo a to je nemir, tjeskoba i samoca. Nema gore kombinacije a tad zaboravis i mrziti jer je to olaksanje a toga nema u paklu. Radi mrznje dodzes u pakao ali tamo vise nema nicega ... Da pojasnim zamisli si da moras biti snekim u maloj sobi kojeg nemozes organski podnjeti e to je pakao. E tu je kvaka mnogi kazu da se boje smrti ali nitko ne kaze da se boji onoga nakon smrti. Sto je smrt nego oslobadzanje duha iz fizicke ljuske ... a sto je duh e to je ono kada pokucas iz nutra po ljusci kao po prozoru. Znaci cemu se samoubit kad te moze cekati jos gora situacija poslje ... No vratimo se prizemnijim stvarima, ja sam zabrijo malo Kada te pere unitrasnji nemir kad sve divlja kroz tebe ko bura rasprsi ti osjecaje, iskriza poglede i stvori toliku buku da vise ne cujes ni vlastite misli a kada se pogledas u ogledalo savrsena tisina sve je u redu samo te oci izdaju nemirne su jer iza njih grmi ... Snaga nemira nije iscrpljujuca zbog njegove direktne snage nego iscrpluje um... um koji do zadnjeg trena trazi realna rjesenja da nadvlada nemir ... razum protiv kaosa to iscrpljuje. Znas da nesmijes puknut znas da moras sve sacuvati unutar ljuske da ne pukne po savovima ... Necu vise idem spat |
- 23:39 - Ostavi svoj pecat (0) - Otisni - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Tekstualni zapisi koji ce opisivati stanja i poglede doticne osobe ili ti autora Autor se ogradzuje od svih mogucih i nemogucih psihickig i fizickig ostacenja koja se mogu javiti na citaocu doticnog bloga . Kaslek: nezgul@hotmail.com
WAITAPU
Cim izades iz magle i opazis Waitapu, ne dozvoli srcu da se odvise nasladuje. Pronadi i zapamti mjesto gdje zavrsava planinski vijenac Wa, a pocinje Tapu. To ces lako otkriti. Planina koja je nekoc bila prelijepa i mila Wa, niza je od sjajne zvijezde Tapu. Tamo gdje se planine spajaju i gdje se planine spajaju i gdje Tapu nadvisuje Wa, tu pocinje tjesnac, pocinje prolaz koji te vodi u raznolike, bogate i beskrajne prostore slobodnih mora. Zuri da najkasnije o zalazu sunca budes na pocetku tjesnaca. Tada se protok vode u prolazu mijenja. Cim izade mjesec, voda ce kao rijeka poteci za tebe u povoljnom smjeru i ti ces jos prije svitanja -- ako jos budes ziv -- stici kamo si toliko zudio, s onu stranu Waitapu! Zakasnis li u tjesnac, ne znam gdje ces i kako docekati zoru! Autor: Joza Horvat |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||