Sto reko to ne poreko :)
E dobro je danas sam se izvukao .... i to za dlaku
Fala ti boze na DSL-u jer da mi nema one o one ja bi puko fala bogu pice ovu noc i dobru mjuzu bez repa pa se mogu i opustiti malko.
Jos sam uvjek ljut na neznam koga jer sam u jutro izgubio onja nesterni post fuck...
A htio sam njime reci ovo :
Da sam sjeban da de sve OK ali da mi pregara ...
Fakat se trebam osjecati u kurcu da to istisnem iz sebe a sada sam malo bolje i mogu se samo sjetiti natuknica. No glavna miso mi je ostala u glavi a to je da sam osjetio kakav pakao moze biti he he nema vatre al ima nesto drugo a to je nemir, tjeskoba i samoca. Nema gore kombinacije a tad zaboravis i mrziti jer je to olaksanje a toga nema u paklu. Radi mrznje dodzes u pakao ali tamo vise nema nicega ... Da pojasnim zamisli si da moras biti snekim u maloj sobi kojeg nemozes organski podnjeti e to je pakao. E tu je kvaka mnogi kazu da se boje smrti ali nitko ne kaze da se boji onoga nakon smrti. Sto je smrt nego oslobadzanje duha iz fizicke ljuske ... a sto je duh e to je ono kada pokucas iz nutra po ljusci kao po prozoru. Znaci cemu se samoubit kad te moze cekati jos gora situacija poslje ...
No vratimo se prizemnijim stvarima, ja sam zabrijo malo
Kada te pere unitrasnji nemir kad sve divlja kroz tebe ko bura rasprsi ti osjecaje, iskriza poglede i stvori toliku buku da vise ne cujes ni vlastite misli a kada se pogledas u ogledalo savrsena tisina sve je u redu samo te oci izdaju nemirne su jer iza njih grmi ... Snaga nemira nije iscrpljujuca zbog njegove direktne snage nego iscrpluje um... um koji do zadnjeg trena trazi realna rjesenja da nadvlada nemir ... razum protiv kaosa to iscrpljuje. Znas da nesmijes puknut znas da moras sve sacuvati unutar ljuske da ne pukne po savovima ...
Necu vise
idem spat
Post je objavljen 08.01.2005. u 23:39 sati.