Paralelizam

Možda je izlaz u mogućnosti življenja paralelnih života ili bar nekoliko njih, pa ne bismo vječito imali osjećaj da smo tamo negdje i tamo negdje, pa u onom vremenu ondje i u onom vremenu poslije i malo u onome prije propustili biti i propustili vidjeti i disati vrijeme koje je usput prolazilo ne obazirući se na nas.

Ne pali me nostalgija, iako bi me se na guranje još kako moglo upaliti, ali počesto mi padnu na um događaji kojima sam bio suvremenik, ali nisam bio sudionik.

Eto, tako je i s Koncertom kod Hajdučke česme. Zašto mi Dugme pade na pamet rano ujutro pojma nemam, ali znam da je takvih događaja bilo more. Ne mogu, a ne sjetiti se Mlinarčeve "Trebao sam, ali nisam". Sve je to nekako isti kontekst kojega je vrlo lako otpuhati glupom sintagmom o prolivenom mlijeku, ali neću.

Uz tisuće događaja koji su projurili pored mene, a da nisu ni trepnuli, u nekima sam sudjelovao, a da ni trunom svog bića nisam to htio.
Al' to mu tako, valjda mora biti.