Macevalac i macka
Macevalac ili macka Macevalac i macka Iz jedne stare knjige o macevanju napisao ju je verovatno jedan od prvih ucitelja skole Itorju, koji koju je osnovao Ito Kagehisa u sedamnaestom veku. Bio jednom jedan macevalac po imenu Soken kome je dodijao obesni pacov u njegovoj kuci. Taj pacov bio je toliko neustrasiv da je iz svog skrovista izlazio cak i po danu, cineci svakojake stete. Soken je naterao svoju macku da ga pojuri, ali mu ona nije bila ravna, a kad ju je ovaj ugrizao, ona je pobegla bolno mjaucuci. Macevalac je onda unajmio nekoliko macaka iz susedstva koje su bile poznate po svojoj vestini i hrabrosti u hvatanju pacova, pa je i njih pustio na pacova. Sklupcan u uglu, on je posmatrao macke kako mu se priblizavaju a onda je besno napao jednu po jednu. Macke su bile uzasnute i sve su ustuknule. Macevalac je bio ocajan i pokusao je da sam ubije pacova. Uzevsi svoj drveni mac, on mu se priblizi ali svi napori ovog iskusnog macevaoca pokazali su se neuspesnim, jer je pacov toliko vesto izmicao njegovom macu da se cinilo da bukvalno leti kroz vazduh poput ptice ili cak munje. Pre nego sto je Soken stigao da prati njegove kretnje, on mu je vec uspesno skocio na glavu. sav obliven znojem, Soken je konacno odlucio da digne ruke od potere. Kao poslednje cemu je pribegao, poslao je po Macku iz susedstva, opstepoznatu po svojoj tajanstvenoj vrlini najsposobnijeg lovca pacova. Ta Macka nije ni u jednom pogledu izgledala drugacije od drugih macaka koje su bile predhodno pozvane da se bore sa pacovom. Macevalac nije imao neko posebno misljenje o njoj, ali ju je pustio u sobu u kojoj se nalazio pacov. Macka je tiho usla u sobu kao da nije svesna da se tu desava nesto neobicno. Medjutim, pacov je bio krajnje uzasnut kad je ugledao ko mu se priblizava i stajao je kao ukopan, skoro okamenjen u soku. Macka je potpuno ravnodusno otisla do pacova i vratila se drzeai ga za vrat. Iste veceri, sve macke koje su ucestvovale u hvatanju pacova odrzale su veliki zbor u Sokenovoj kuci i s puno postovanja, zamolile slavnu macku da zauzme pocasno mesto. Duboko su se poklonile pred njom i rekle joj: Mi smo sve pozunate po odvaznosti i vestini, ali nikad nismo ni pomislile da na svetu postoji tako izuzetan pacov. Nijedna od nas nije bila u stanju nista da uradi dok nisi ti dosla; i kako si samo lako odnela pobedu! Mi sve zelimo da otkrijemo tvoju tajnu za nase dobro, ali pre toga hajde da vidimo koliko toga znamo o umetnosti hvatanja pacova. Prva istupi crna macka i rece: Ja sam rodjena u porodici cuvenoj po svojoj vestini u ovoj umetnosti. Jos od malih nogu vezbala sam sam sa namerom da postanem veliki pacolovac. U stanju sam da preskocim pregradu visoku vise od dva metra, znam kako da se provucem kroz sicusnu rupu kroz koju moze samo pacov da prodje. Vesto izvodim sve moguce akrobatske vezbe. Takođe mudro umem da uverim pacove da cvrsto spavam i da onda skocim na njih kad su mi nadohvat. Cak i oni koji trce preko grede ne mogu da mi pobegnu. Velika je sramota sto sam danas morala da uzmaknem pred tom starom pacovcinom. Slavna Macka veteran na to rece:Ono sto si ti naucila jeste sama tehnika ove umetnosti. Tvoj um uvek je svestan planova za borbu sa protivnikom. Drevni majstori razvili su samu tehniku da bi nas upoznali sa pravilnim metodom za obavljanje posla, a taj metod prirodno je jednostavan i efikasan i ukljucuje sve sustinske elemente ove umetnosti. Oni koji slede ucitelja ne uspevaju da shvate njegovo nacelo i suvise su zauzeti usavrsavanjem svoje tehnicke vestine i manipulativne spretnosti. Cilj se ostvaruje, a vestina dostize svoju najvecu delotvornost, ali kakav je znacaj svega toga? Okretnost je aktivnost uma, u to nema sumnje, ali ona mora biti u skladu s Putom. Kad se Put zanemaruje i kad se cilja samo na vestinu, on skrece i moze doci do njegove zloupotrebe. Ovo se mora dobro zapamtiti kad se radi o umetnosti borbe. Tada tigrasta macka istupi napred i ovako iznese svoje poglede: Po meni, ono sto je vazno u umetnosti borbe jeste duh (ki; c`i na kineskom) i ja jos odavno radim na njegovom oplemenjavanju i razvoju. Sada posedujem snazniji duh koji ispunjava nebo i zemlju. Kada se suocim s protivnikom, moj zastrasujuci duh vec je na njemu i pobeda je na mojoj strani cak i pre samog okrsaja. Ja nemam nikakvih svesnih planova u pogledu koriscenja tehnicke vestine, vec se ona ispoljava spontano u skladu sa promenom situacije. Ako se desi da pacov trci preko grede, dovoljno je da ga samo snazno pogledam sa svom mojom duhovnom snagom i on ce sigurno sam pasti sa nje i postati moj zarobljenik. Medjutim, taj matori pacov kretao se ne ostavljajuci ni najmanju senku za sobom. To zaista prevazilazi moja shvatanja. Odgovor velike stare macke glasio je ovako: Ti znas kako da do maksimuma iskoristis svoje psihicke moci, ali sama cinjenica da si toga svesna radi protiv tebe. Tvoja snazna psiha stoji nasuprot protivnikovoj i ti nikada ne mozes biti sigurna da je tvoja jaca od njegove, jer uvek postoji mogucnost da ona bude nadmasena. Ti se mozda osecas kao da tvoja aktivna krepka psiha ispunjava svemir, ali ona nije sam duh, ona nije vise od njegovog mracnog lika. Ona mozda podseca na Menciusov Kozen no ki (hai-jan ki c`i), ali u stvarnosti to nije slucaj. Menciunov k`i (duh), kao sto znamo, svetao je i prosvetljujuci i stoga pun krepkosti, dok tvoj duh stize krepkost zahvaljujuci okolnostima. Usled ove razlike u poreklu, postoji i razlika u delovanju. Jedno je velika reka koja neprestrano tece, a drugo je privremena poplava nakon obilnih padavina, koja se brzo iscrpljuje kad naidje na mocniji tok. Beznadezni pacov cesto se pokaze jacim od macke koja ga napada. On je sateran u cosak, vodi se borba za zivot i smrt i ocajna zivotinja ne gaji u sebi nikakve nade da ce se izvuci nepovredjena. Njeno duhovno drzanje prkosi svakoj opasnosti koja moze da je snadje. Citavo njegovo bice otelotvoruje borilacki k`i (duh ili psiha), i ni jedna macka ne moze da izdrzi njegov kao-celik-tvrd otpor. Zatim tiho krenu napred siva macka i rece: Kao sto nam kazes psihu, ma koliko da je jaka, uvek prati njena senka, a neprijatelj ce sigurno iskoristiti ovu senku, makar ona bila i najmanja moguca. Ja sam se odavno obucila da se ponasam na sledeci nacin: ne prestrasiti neprijatelja, ne forsirati borbu, vec zauzeti popustljiv i pomirljiv stav. Kad se pokaze da je neprijatelj snazan, ja delujem popustljivo i jednostavno pratim njegove pokrete. Delujem poput zavese koja se predaje pritisku kamena bacenog na nju. Cak i snazan pacov ne nalazi nacina da se bori sa mnom. Ali ovom sa kojim smo morali danas da se suocimo zaista nema ravna, on je odbio da se podcini mojoj psihickoj nadmocnosti i nije ga zavelo ispoljavanje moje popustljive psihe. Bilo je to najcudnije moguce stvorenje slicno nisam nikad srela u mom zivotu. Velika stara Macka odgovori joj: Ono sto ti nazivas popustljivom psihom nije u skladu sa Prirodom; to je vestacka stvar mehanizam izgradjen u tvom svesnom umu. Na taj nacin, vestacki pozvana popustljiva psiha stvara odredjeni stepen smucenosti i zakrecenja u tvom umu, Sto ce sigurno naskoditi ostrini percepcije i brzini akcije, jer se Priroda tada oseca ometenom u nastavljanju svog prvobitnog i sporednog toka kretanja. Postici da Priroda pokaze svoj tajanstveni nacin ostvarivanja stvari znaci resiti se svog celokupnog razmisljanja, kovanja planova i delovanja; dopustiti Prirodi da bude po njenom, dozvoliti joj da deluje u tebi onako kako ona hoce i nece biti nikakvih senki, nikakvih znakova, nikakvih tragova po kojima te mogu uhvatiti; tad nemas nikakvih neprijatelja koji mogu uspesno da ti odole. Medjutim, ja necu da kazem da je celokupna obuka kroz koju ste vi svi prosli bila bez ikakve svrhe. Na kraju krajeva, Put se izrazava preko svojih sudova (ljudsko bice, u religijskom jeziku, u koje se nesto toci, uliva, itd. prim. prev.) tehnicko majstorstvo zadrzava razum (ri, li) u njima, duhovna snaga deluje u telu, a kad je ona u harmoniji s Prirodom, deluje u savrsenom skladu s promenama sa nasom okolinom. Kad se popustljiva psiha na taj nacin zadrzi, ona obustavlja borbu na fizickoj ravni sile i u stanju je da odoli cak i kamenu. Pre izvesnog vremena, u mom susedstvu zivela je macka koja je provodila svo vreme u spavanju, ne pokazujuai nikakve znake zivotinjske duhovne snage licila je na kip od drveta. Ljudi je nikad nisu videli da je uhvatila ijednog pacova, ali kudgod je ona lutala nijedan pacov nije se usudjivao da se pojavi u njenom prisustvu. Jedanput sam je posetila i upitala za uzrok tome. Nije mi dala nikakav odgovor. Ponovila sam moje pitanje cetiri puta, ali je ona ostala nema. Nije se radilo o tome da ona nije bila voljna da mi odgovori ona zapravo nije znala kako da mi odgovori. To nas uverava da onaj koji ne zna ne kaze ni rec, dok onaj koji govori ne zna. Ta stara macka bila je zaboravna ne samo kad se radilo o njoj samoj vec i kad se radilo o svemu oko nje ona se nalazila u najvisem duhovnom stanju beznamernosti. Ona je shvatila bozanski ratnicki duh i nije ubijala. Ja se ne mogu uporediti sa njom. Zatim je Macka nastavila: Pa, ja sam samo macka; hranim se pacovima i kako ja mogu znati nesto o covekovim problemima? Ipak, ako mi dozvoljavate da jos nesto kazem, morate imati na umu da je macevalastvo umetnost spoznaje Razloga zivota i smrti u odsutnom trenutku njegov cilj nije samo da se pobedi protivnik. Samuraj mora uvek da vodi racuna o ovoj cinjenici i da obuci sebe u duhovnoj kulturi kao i u tehnici macevalastva. Prema tome, on pre svega mora steci uvid u Razlog zivota i smrti kad je njegov um slobodan od sebicnih misli. Kad ovo postigne, on ne gaji vise nikakve sumnje, nikakve zbunjujuce misli; on ne pravi proracune, niti promislja; njegov Duh miran je i popustljiv i u skladu sa okolinom; on je vedar i prazno-uman; i zato je u stanju da slobodno odgovori na promene koje se odigravaju u njegovoj okolini. S druge strane, kad se misao ili zelja probude u njegovom umu, one prizivaju svet oblika; tu postoji ja i postoji ne-ja, sto dovodi do protivrecnosti. Dokle god se ovo suprostavljanje nastavlja, Put se oseca ogranicenim i blokiranim a njegove slobodne aktivnosti postaju nemoguce. Tvoj Duh vec je gurnut u tamu smrti i vec potpuno gubi svoju prirodnu blistavost. Kako mozes da ocekujes da se u tom stanju uma dignes i stavis na kocku svoju sudbinu boreci se sa protivnikom? Cak i ako izadjes kao pobednik, to nece nista biti vise od slucajnosti, a sasvim sigurno suprotno duhu macevalastva. Pod beznamernoscu ne podrazumeva se odsustvo stvari u kojem preovladjuje prazno nistavilo. Duh je po prirodi bezoblican i u njega se ne mogu smestiti nikakvi objekti. Kad se bilo sta u njega smesti to privlaci tvoju psihicku energiju ka sebi, a kad tvoja psihicka energija izgubi ravnotezu, njegova prirodna aktivnost biva sputana i vise ne tece. Tamo gde se javlja preokret toka energije, dolazi do njenog viska u jednom pravcu i manjka u drugom. Tamo gde je ima suvise, ona se presipa i ne moze se kontrolisati, a tamo gde je nedostaje on se nedovoljno okrepljuje i smezurava se. U oba slucaja, on nije u stanju da izadje na kraj s neprekidno promenljivim situacijama. Ali kad u njemu preovladjuje stanje beznamernosti, Duh u sebe nista ne smesta, niti se on preokrece u bilo kom pravcu; on trancenduje i subjekat i objekat. On odgovara na promene u okolini i ne ostavlja nikakve tragove. U Knjizi promena (I Jing) stoji: U njemu nema nikakvog razmisljanja, nikakvog delanja (ili nikakvog htenja) apsolutan mir i nikakvo kretanje; ali on oseca, i kad on deluje, on tece kroz sve predmete i dogadjaje ovog sveta. Kad se ovo shvati u kontekstu umetnosti macevalastva, covek je blizi putu. Posto je pazljivo slusao mudrost Macke, Soken postavi sledece pitanje: sta se podrazumeva pod tim nema ni subjekta ni objekta? Macka mu odgovori: Zbog sopstva postoji i neprijatelj kada nema sopstva nema ni neprijatelja. Neprijatelj znaci suprostavljanje kao sto je muzjak suprostavlje zenki i vatra vodi. Sve sto ima oblik neumitno postoji i u suprotnosti. Kad nema znakova (kretanja misli) u tvom umu, u njemu ne dolazi ni do kakvog sukoba suprotnosti, a kad nema nikakvih sukoba, gde jedno pokusava da ostvari predmoc nad drugim, to se onda naziva ni neprijatelj ni sopstvo. Kad se kasnije, i sam um zaboravi zajedno sa znacima (kretanja misli), uzivas u stanju apsolutnog ne-radjanja-nicega, nalazis se u stanju savrseno mirne pasivnosti, u harmoniji sa svetom, ti i on ste jedno. Dok oblik neprijatelja prestaje da postoji ti toga nisi ni svestan, a ne moze se reci ni da si toga potpuno ni nesvestan. Tvoj um ociscen je od svakog kretanja misli i ti deluje samo kad se javi podsticaj (iz Nesvesnog). Kad ti je um na taj nacin u stanju apsolutnog-ne-radjanja-nicega, svet se poistovecuje sa tvojim sopstvom sto znaci da ne pravis nikakav izbor izmedju ispravnog i pogresnog, voljenja i nevoljenja i nalazi se iznad svih oblika odvajanja. Stanje kao sto su zadovoljstvo i bol, dobitak i gubitak, tvorevine su tvog vlastitog uma. Citav Univerzum zaista ne treba traziti izvan Uma. Stari pesnik kaze: Kad ti je cestica prasine u oku, trostruki svet postaje uska staza. Neka ti um bude potpuno slobodan od predmeta - koliko se onda ovaj zivot siri! Kad nam i najsitnije zrnce peska upadne u oko, mi ga ne mozemo drzati otvorenim. Oko se moze uporediti sa Umom koji je po prirodi blistavo prosvetljujuci i slobodan od predmeta, ali cim neki predmet udje u njega njegova vrlina se gubi. Kaze se isto tako da kad je covek okruzen neprijateljima kojih ima na stotine hiljada ovaj oblik (poznat kao Sopstvo) moze se zdrobiti u komade, ali Um je samo moj i sa njime ni jedna ma koliko nadmocna armija ne moze imati nikakve veze. Konfuci kaze: Cak i obican covek sa ulice ne moze se lisiti sopstvene volje. Medjutim, kad je um zbunjen, on postaje svoj vlastiti neprijatelj. To je sve sto ovde mogu da kazem jer uciteljev zadatak ne moze ici dalje od prenosenja tehnike i objasnjavanja razloga za nju. Ti si taj koji shvata sustinu toga. Sustinu spoznaje ti sam, ona se prenosi od uma do uma, a rec je o posebnoj vrsti ucenja, izvan pisanog ucenja. Tu nema nikakvog namernog skretanja od tradicionalnog ucenja jer je cak i ucitelj nemocan u tom pogledu. Od umnog treninga koji su uveli drevni mudraci pa sve do razlicitih grana umetnosti, samo-spoznaja je najtemeljnija ideja od svih i ona se prenosi od uma do uma - radi se o posebnoj vrsti ucenja izvan pisanog ucenja. Ono sto postize pisano ucenje jeste da ti pokaze sta imas u sebi. Nema prenosenja tajni s ucitelja na ucenika. Ucenje nije tesko, a ni slusanje nije tesko, ali ono sto je zaista tesko je postati svestan onoga sto zaista imas u sebi i biti u stanju da to upotrebis kao svoje. Ova samo-spoznaja poznata je kao sagledavanje unutrasnjosti sopstvenog bica a to je satori. Satori je budjenje iz sna. Budjenje i samo - spoznaja i sagledavanje unutrasnjosti sopstvenog bica to su sinonimi. Voli vas d-Raa-gi |