prostor?
ulomci premješteni na novo izdanje bloga: prostor kao preduvjet da bude iskustva? (ulomak iz Immanuel Kant, Kritika čistoga uma i Martin Heidegger, Kant i problem metafizike)
Da bi su-danost [osjeta] iznjedrila prostor, nužan je duhovni akt koji će ih obuhvatiti u njihovoj ukupnosti i posložiti jedne pokraj drugih; taj akt prilično sliči onome što je Kant nazivao apriornim formama osjetilnosti.
Ako bismo, pak, htjeli bliže odrediti samu narav tog akta, vidjeli bismo da mu se bit sastoji u intuitivnom sagledavanju jedne prazne homogene sredine. Jer samo tako se prostor i može definirati: zamisao jedne prazne homogene sredine je ono što nam omogućuje da razlikujemo istovjetne osjete koji se javljaju istodobno. Prostor je, dakle, jedno posve drugačije razlikovno načelo nego što je to kvaliteta, a samim tim je [prostor] i zbiljska činjenica bez kvalitete.
U tom je smislu upitno da životinje vanjski svijet opažaju na potpuno isti način kao čovjek. Prirodoslovci su, smatrajući to pozornosti vrijednom činjenicom, ukazali na nevjerojatnu lakoću kojom se mnogi kralježnjaci, pa čak i pojedine vrste insekata, usmjereno kreću u prostoru. Zamijećeno je da se pojedine životinje u svoje bivše obitavalište vraćaju gotovo pravocrtno, i to prevaljujući udaljenosti od nekoliko stotina kilometara putom kojim do tada nikada nisu išle. A sve to znači da se životinjama prostor ne ukazuje tako homogeno kao nama, i da se njima prostorne odrednice, to jest smjerovi, ne ukazuju kao nama u čisto geometrijskim oblicima. Svaka od njih im se ukazuje sa svojim osobitim odlikama, sa svojom kvalitetom. U stvari, priroda je puna kvalitativnih razlika, pa nema razloga da neposredni opažaj različitosti dvaju konkretnih smjerova bude manje određen nego neposredni opažaj različitosti dviju boja. No moći poimati jednu praznu homogenu sredinu još je osobitija stvar jer zahtijeva neku vrstu suprotstavljanja toj heterogenosti koja čini osnovni sadržaj našeg iskustva. Prema tome, isticati kako pojedine životinje imaju osobit osjećaj za smijer nije dovoljno, treba osobito i posebice istaknuti da čovjek ima samo njemu svojstvenu moć opažanja ili poimanja prostora koji nema nikakvu kvalitetu. Ono što treba istaknuti je da čovjek spoznaje dvije različite vrste zbilje: na jednoj strani zbilju osjetilnih kvaliteta koju odlikuje heterogenost; na drugoj, zbilju koju odlikuje homogenost, a to je prostor.
(Henri Bergson, Ogled o neposrednim danostima svijesti)
|