nedjelja, 17.10.2010.
...pocetak kraja...
Prolazi još jedan dan kao "stoljeće patnje" za mene. Svaki novi je sve gori i bojim se da se jednom ne cu uspjeti izvuci i prezivjeti ga jer je u mom srcu kao neka zmija koja ispušta gorki otrov. On se širi mojim venama, baš kao i ti i ubija me malo po malo. Otrov i bol svakog dana sve jače opija,kao morfij,jače od pića. Ali ja sam i dalje bezpomoćna. Kažu da nakon svake oluje izlazi sunce,ali ono kod mene još nije došlo. Tiha patnja preostaje mi za kraj. Često pomislim da je cjeli moj život samo promašaj,promašaj bez cilja i da bi bilo bolje ne boriti se više za išta,jer bez snage sam bezpomoćna. U glavi mi se javljaju misli različite,ali u svakoj se krije tvoj lik. Puno mašte,ljepe snove i trenutke samo jedna crna kap sumnje i gotovo. Nema više ničeg. Možda bi bilo bolje da me nema jer sve zlo ide na mene. Ja nemam sretnu zvjezdu ispod koje bih bila sretna kao drugi,ja više nemam život sretan kao nekad,samo jedna kap tvoje dobrote sve bi promjenila. Ali nema je. Zašto baš ja moram biti ta kojoj nesreća ide u korak. Bojim se,jako,da ova moja razmisljanja nisu uobicajena, da postajem luda i da se vise nikada necu vratiti u tok vremena. Bojim se da te nikad ne cu moci zaboraviti jer nikad mi ovako nije bilo. Nije ovako boljelo ... :(
- 22:51 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Opis bloga
Nikad ne reci "VOLIM TE" ako ti zaista nije stalo. Ne govori o osjecajima ako zaista ne postoje. Ne drzi me za ruku ako ces mi slomiti srce. Ne gledaj me u oci ako je sve sto govoris laz. Nikad ne reci "zdravo" ako mislis "zbogom" i nikad ne reci "zauvjek" ako neces ostati tu ...
Zasto odjednom takav postajes,
zasto se pravis da me ne poznajes,
zar ne slutis koliko te volim ili mozda
zelis da kleknem i molim. Zao mi je
ali to necu sebi dozvoliti. Ne,ne zelim
biti prosjak ljubavi,pokusat cu da
sakrijem osjecaj svoj,voljet cu te iako
vise nisi moj ...
Kao pahulja na tvom dlanu topim se i nestajem
Znam da rijeka suza ne bi pomogla,
Kao neki stranac ti se okrećeš i odlaziš,
Ja se pitam što sam ti učinila ...
I što mi donosi dan
Sada želim da znam,
Jer ova noć me povrijedila
U samo jednom satu ja sam se promijenila ...
Za sve što smo bili nekad mi
Ja noćas pijem čašu gorkog vina
Moja ljubavi
Za sve što si htio srušiti
Ja se samo pitam
Da li ćeš se kajati ...
Tanka linija na mom dlanu,
Rekla je, ljubav prestaje,
Ali mislila sam
Ne vjerujem to
I sad nadam se
Imaš razloge
Što odlaziš
I da među nama nije gotovo ...
Iako nema nade,ipak se nadam...
Iako su to prazne rjeci,ipak u njih vjerujem...
Iako svaki dan teku nove suze,ipak obrisem ih...
Iako znam da boli,jos uvjek te volim...
Iako je tesko,jos uvjek se borim....
Kako tužno noćas srce moje plače,
duša mi jeca, oči suze kvase...
Kako dusa me boli, strijela jada bode,
onaj kojeg volim, sad od mene ode...
Zvijezde su odjednom izgubile svoj sjaj,
nebo je sivo, nije više raj...Raj je bio sreco
dok postojali smo mi, dok se nisu poput magle
rasprsili svi sni...Nikad zaboravit necu tvoje divne oci,
cak i da zelim, znam da necu moci...Usne sad te zele,
ruke tebe traze, poludjet cu zbog tebe,slatki mali vraze ...
Mozes mi kazati da sam luda i da sam ostala bez ljepote
al' nemoj pricati da me zalis ostavi zaljenje za sirote ...
Da l' imam nekog kraj sebe me ne pitaj, na ulici kad vidis me,
ne pozdravljaj jer prijatelj mi nikad neces postat a drhtaj moga srca ce me odati ...
Sad tuga moje lice skriva, k'o da uziva jer voljet' cu te dok sam ziva, to sam shvatila ...
Noc,ostavljena tu
Samo da mi lice pokrije
Ja ponovno na dnu
Molim za sve tvoje dodire...
I nemam snage ni glasa pustiti
Od tuge koju sada osjecam
Mada znam da me nocas ostavljas
Ja molit cu za svaki poljubac...
Pogled tvoj sve mi govori
I svaka rjec bi bila previse
Pusti me,pusti da ne zaplacem
Jer opet sve u meni umire...
NEK TI BUDE KAO MENI
DA SE DUSA POPUT STAKLA RAZLOMI
NEK TI BUDE KAO MENI
VJERUJ MI,JA NECU ZALITI...
Kažeš suza nije vrijedno još voljeti ću te dugo
Nije se do kraja sve promijenilo
Mi samo nismo jedno stvoreni za drugo
Sve ostalo nas spaja ...
Al što mi vrijedi sve ma što mi vrijedi sve
kad zauvijek nas dijeli tvoje hladno srce što ljubav ne želi
Sve ma što mi vrijedi sve kad zauvijek nas dijeli
tvoje hladno srce što ljubav ne želi ...
Srce noćas gori
Tijelo jedva diše al slomi me do kraja nemoj žaliti
Samo ne govori da ne voliš me više da sve nas drugo spaja ...
Jer što mi vrijedi sve ma što mi vrijedi sve kad zauvijek nas dijeli
tvoje hladno srce što ljubav ne želi ...
Hvala svima koji su me gazili. Bez vas ne bih vidjela ljepotu uzdizanja.
Hvala svima koji ste me slamali. Bez vas ne bih postala čvrsta.
Hvala svima koji su me vrijeđali i omalovažavali. Bez vas se ne bih cjenila, a niti imala samopozdanja.
Hvala svima koji ste me rasplakali i tjerali da plačem. Bez vas se ne bih smijala.
Hvala svima koji ste mi lagali. Da nije bilo vas, ne bih nikada cijenila istinu.
Hvala svima onima koji su me iskorištavali. Bez vas, ne bih se nikada zauzela za sebe.
Hvala svim licemjernim osobama koje su mi bile u životu. Bez vas bih se krila pod maskama, sakrivajući svoje pravo "ja".
Hvala svima onima koji ste me razočarali. Da niste, i dalje bih slijepo i naivno vjerovala, gledajući ljude očima, a ne srcem.
Hvala svima koji ste me povrijedili. Bez vas ne bih naučila da ne postoji apsolutno dobro.
A isto tako ne postoji niti apsolutno zlo.
I na kraju, hvala svima onima koji ne vjeruju u mene. Bez vas se ne bih trudila.
Igrali smo mi na ljubav,nije uspjelo koliko se dalo, toliko se uzelo. Steta, bas steta je sto sve dobro kratko je.
Ne zalim, htjela bih jos jednom sve da ponovim.
