Konacno svoj na svom....


Uf... proslo je jako dugo vremena za mene od kad nisam sjedio u svojoj foteljici za svojim kompicem...ali zato eto me sada konacno nazad.... obecah vam jedan spektakularan post, no to ce jos malo pricekati, nemam bas inspiracije za pricanje tog dogadaja, ali zato sam se danas sjetio jednog jako, jako zanimljivog dogadaja.. Da bih vam ga ispricao, tj. napisao, morat cu se vratiti malo u proslost....

Ljeto 2005.godina.. vani vruce...
Radnja se odvija u predvecerje u vrijeme praznika kad si svatko voli malo popiti, a jos je k tome bio petak....
Dosao je frend do mene i odlucili smo se pod utjecajem alkohola malo provozati biciklima... i tako mi krenemo prema gradu... i dosli smo do trga za kojih pola sata (inace mi do trga treba 5 minuta biciklom) - razlog tome je taj da smo na svakom uglu sreli neku poznanicu... i tako nam je trebalo malo duze da stignemo... Dodemo mi na trg i sretnemo se sa starim frendovima... i tako, malo se zapricali da bi nam zapravo oni postali vec dosadni i krenemo mi dalje.. nakon pokreta moje je desno uho culo poziv...(netko je spomenuo moje ime) i ja se okrenem na desnu stranu...( inace mi strane nisu jaca strana, nikad ne znam koja je koja) i vidim frendicu kako mi mase. I sad hocu okrenuti na lijevu stranu, kad se s desne preda mnom nasel neki lik kojeg ja uopce nisam videl jer sam gledal na lijevo.... i pah pokupil sam ga. Ali sto je nevjerojatno u toj prici - sto mi je lik skocil na governal bicikla i jos smo se mi vozili kojih 3 ili cak 4 metra! Lik meni okrenut ledima i ja se sad ispricavam kao ono, znate kak to ide, oprostite pa bilo je namjerno.. i okrene se on prema meni i sa stapom u ruci i veli - nista, nista, moglo je i biti gore! A kad se okrenuo, ja sam ostao zacuđen...sigurno se pitate zasto.... pa zato jer je odokativno imao oko 60 godina, a skocio je na moj govrnal koda ima 20! A cijeli trg pilji u nas, naravno, jer je to bil dogadaj veceri - svi su ocekivali da ce me deda mahnuti tom svojom palicom, ali gle cuda... veli deda meni - joj ovo me malo izmorilo, odi, idemo si popiti jedno pivo.. Sad mi je sve skupa bilo jos manje jasno... ali kad vec nudis...kaj ne...idemo na pivu. I spili mi svaki jednu pivu i odoh ja... Zao mi je sto nisam zapamtio njegovo ime, ali ga nisam vise poslije nikad ni vidio. Istina, imao je cudan naglasak, ali je bio prava faca, svaka mu cast! Pozdravljam dedu, mozda i on ima blog... I tako vam je to bilo s dedom...lud deda 100%

Pozdrav od Sicka....


18.04.2006. | 22:27 | 26 K | P | # | ^

<< Arhiva >>

< travanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



da ili ne?


Malo o meni

Zovem se Josip,
zovu me Sick,
19 mi je godina,
sve o meni mozete
saznati ako imate
volje citati
ovo moje
carstvo pizdraija...


Omiljeni blogovi

...~PaPaYa~...
danny
Seifer
Silver Angel
Angel talk
Lady Di
Orange
2911
lotosica.blog.hr
Tija
RiLady
Liverpoolgirl
Mareee
Drug Albert
Mala Ramona
...@nchi...
Mistique
Ona
Izgubljena
Piglet
Tonkica Palonkica
Nem
Nemezis
Tanja
Dora
Lucia
Ipak
Clique


Vic dana





Meni draze pjesme..


Lepa protina kći

Još sam bio sasvim mlad,
neke barske ptice sam lovio tad,
kad je došla da se kupa lepa protina kći.

Nije znala gde sam ja,
da je gledam, krišom, kroz trsku i šaš,
a preko reke noć je pala kao plašt.

Mesec tinja nad vrbakom,
srebri nebo, zveda roj,
i kapi vode kao biseri
koji blistaju svud po njoj...

O srce ludo, ludi sni,
već se moji drugovi momčili svi.
A ja sam hteo samo jednu:
lepu protinu kći.

Čudnom pesmom zvoni drum,
te su zime i svatovi došli po nju,
iz daleka, neki svet za mene tuđ.

Baš sam prošao sokakom.
Padao je prvi sneg.
I još ponekad zazvone praporci
što je odnose, ko zna gde...

Da se ženim, imam kad.
Ja sam, eto, ostao momak do sad.
Nikad više nisam sreo lepu protinu kći.

Jedan život, miran, tih.
Nekad bacim kartu il' napišem stih.
Stvari teku, ja se držim izvan njih.

I ljubim dobre, ljubim lake.
Neke prave, a neke ne.
I sve su vile, sve su kraljice.
I sve su nevažne naspram nje...


Sin jedinac

Još sam bio sasvim mlad,
neke barske ptice sam lovio tad,
kad je došla da se kupa lepa protina kći.

Nije znala gde sam ja,
da je gledam, krišom, kroz trsku i šaš,
a preko reke noć je pala kao plašt.

Mesec tinja nad vrbakom,
srebri nebo, zveda roj,
i kapi vode kao biseri
koji blistaju svud po njoj...

O srce ludo, ludi sni,
već se moji drugovi momčili svi.
A ja sam hteo samo jednu:
lepu protinu kći.

Čudnom pesmom zvoni drum,
te su zime i svatovi došli po nju,
iz daleka, neki svet za mene tuđ.

Baš sam prošao sokakom.
Padao je prvi sneg.
I još ponekad zazvone praporci
što je odnose, ko zna gde...

Da se ženim, imam kad.
Ja sam, eto, ostao momak do sad.
Nikad više nisam sreo lepu protinu kći.

Jedan život, miran, tih.
Nekad bacim kartu il' napišem stih.
Stvari teku, ja se držim izvan njih.

I ljubim dobre, ljubim lake.
Neke prave, a neke ne.
I sve su vile, sve su kraljice.
I sve su nevažne naspram nje...