osjecam da......
osjecam tvoje ruke a dotakle me nisu,
osjecam tvoje usne a ljubile me nisu,
osjecam da me volis a to mi neznas reci,
osjecam da me ovi snovi vode nekoj sreci...
30.11.2005. | 18:13 | 18 K | P | # | ^
Velika molba s moje strane.........
Ovako ljudi sve bi vas zamolio da posjetite jedan novo nastali blog! Ovako blog se zove Schweines Land! Taj blog ureduju dva divlja sogora kojima je cilj popljuvati sve izjave politicara ili nekih vaznijih i poznatijih ljudi u ovoj drzavi pa cak i van nje!! decki se stvarno trude i taj trud treba nagraditi!! neka im nagrada budu vasi komentari!!!! dat cu vam link tog bloga i stvarno bi mi bilo drago da ga redovito posjecujete i ostavljate svoj komentare! Dva sogora i sve svinje ovog svijeta bit ce vam zahvalne!!
Evo linkacha!!!! Schweine
27.11.2005. | 21:23 | 22 K | P | # | ^
Nekad nekog..........
Da je zivot lijep ne bih dijete plakalo cim se rodi!
Ako zelis da budes iznad svih, objesi se!
Ako me nekada zaboravis, ne zaboravi da zaboravljeni nikad ne zaboravljaju zaboravljene!
Volio sam nekad nekog i voljet cu nekad nekog, ali nikad nikog kao nekad nekog!
Covjek pati dok ne shvati da uzalud pati a kad shvati onda pati, jer je shvatio da je uzalud patio!
26.11.2005. | 21:43 | 35 K | P | # | ^
Nocima.....
Ja cu tebe nocima sanjatI
Ime tvoje necujno dozivatI
ti si vizija mog snA
Duso moja dalekA
Oci moje traze tE
Usne moje zele Te
Dodji molim Te
Jer ludo volim tE!!!
24.11.2005. | 10:20 | 23 K | P | # | ^
nesto malo za razbibrugu.........
Pita Mujo Fatu: -Hajde bona Fato reci mi koliko si me puta prevarila, necu ti nista, majke mi.. -Pa dobro, kad bas hoces.- kaze njemu Fata. Pravarila sam te samo triput. Evo ovako: sjecas li se kad si htio zaigrati u "Zelji" pa te nisu htjeli primiti? -sjecam.- kaze Mujo. -E pa jesam ja otisla treneru i jesu li te primili? -Jesu. -Drugo: jel se sjecas kad si zaigrao u "Zelji" pa ti nitko nije htio dodati loptu? I jesam ja otisla u svacionicu i jesu li ti dodavali? -Jesu.- kaze Mujo. -I treci put: jel se sjecas kad su ti dodavali loptu, ali ti je cijeli stadion zvizdao. I jel ti sad zvizdi?....
Ulazi krsni Crnogorac u kafanu, sjeda i poziva konobaricu. Prilazi mu mlada zgodna i lijepa konobarica i pita ga sta hoce da pije. Na to ce Crnogorac: "Djevojko,donesi mi jednu jaku kafu ko sto sam ja i slatku ko sto si ti!" Donese konobarica kafu, Crnogorac proba kafu pa joj rece: "O, djevojko, da se nisi ti malo precijenila!!!"
22.11.2005. | 21:32 | 37 K | P | # | ^
?!?!?!?!?!?!?!?!?!?!?!........
Ja i ti nikad necemo biti zajedno,
valjda nam je tako bilo sudjeno..........
Znam da sam propustio nesto jako vrijedno
al´se moram praviti da mi je svejedno..............
Ni sama neznas koliko si lijepa
zar si morala biti tako slijepa................
Dok sam druge cure strasno ljubio
tebe jedina zauvjek sam gubio................
Nisam ti znao na pravi nacina prici,
niti sam znao da kazna ce me stici...................
Ljudi ovim stihovima zaista neznam naslov pa sad trazim pomoc od vas blogerskih prijatelja da mi pomognete i date sami naslov ovim stihovima!! Hvala vam unapred.... pozdrav svima!!!!!!
21.11.2005. | 10:49 | 41 K | P | # | ^
Prijaateljstvo....
Kad kazem Zivot sjetim se Boga,
kad kazem LJUBAV pomislim na znas koga...
sta je PRIJATELJSTVO kad pitaju mene,
samo se osmjehnem i pomislim na TEBE........
Najbolji primjer prijateljstva!!
19.11.2005. | 16:12 | 27 K | P | # | ^
SLOVENCI 
MORE 
Prema nekim novijim istraživanjima, Slovenija navodno ima more. Očevici
tvrde da su ga vidjeli oko Pirana i Kopra, a prema njihovim
svjedočanstvima u Piranskoj je luci zabranjeno sidrenje brodova dužih od
5 metara jer zalaze u međunarodne vode. U sklopu koparskog hotela"Triglav"
u tijeku je također i izgradnja suvremenog bazena s morskom vodom, čime
će površina slovenskog teritorijalnog mora biti povećana za 42 posto.
Slanost mu je nešto manje od 38 promila čime slovensko more spada u neslanije šale ovog dijela Sredozemlja.
NAVODNO OSLOBODILAČKI RAT
Rat za nezavisnost Slovenije (1991.-1991.) jedan je od najkrvavijih,
najdužih i najiscprljujućih ratova u povijesti čovječanstva. Od rata - u
kojemu je ovu državu napalo nekoliko desetaka povampirenih regruta JNA
sa 14 oklopnih transportera i koji je, s kraćim prekidima, trajao punih 7
dana - razrušena, spaljena i izmrcvarena Slovenija oporavila se u nepune
tri godine, razvivši se u vodeću gospodarsku i vojnu silu Piranskog
zaljeva.
PRIRODNE OSOBINE
Republika Slovenija se nalazi na neatraktivnoj parceli u podnožju Alpa i
prostire se na jedva 20 000 km^2 (usporedbe radi, tolika su u Hrvatskoj
samo okupirana područja, op.a.). Na karti Europe Slovenija se nalazi
između Italije, Austrije, Madžarske i Hrvatske, ali se ne može vidjeti
prostim okom (za lijepa vremena, Slovenija se može vidjeti tek na karti
Republike Slovenije). Najviši planinski vrh je Triglav, visok 2863 (u
Hrvatskoj toliko nema ni najniži vrh, op.a.), dok je natuplji vrh državni.
Klima je srednjeeuropska, u sjeverozapadnom dijelu alpska, a u
posljednje vrijeme i antihrvatska.
Takva klima pogoduje uzgoju voća u Makedoniji.
STRUKTURA STANOVNIŠTVA
U Sloveniji živi oko 1 500 000 ljudi (usporedbe radi, toliko ih stane na
zagrebački hipodrom), od čega ih je 16 posto škrtih i sebičnih, 14 posto
uobraženih i umišljenih, 13 posto alternativnih, 6 posto debelih, 51
posto
ženskih i 0.002 posto nevinih. Iako službeni slovenski izvori tvrde da
van
matične zemlje živi oko 150 tisuća Slovenaca, koji su otišli u
emigraciju za vrijeme komunističkog režima, pravi je razlog taj što u
ovu
zapadnobalkansku državicu nisu svi mogli stati.
DRŽAVNO UREĐENJE
Slovenska država uređena je dosta ukusno i funkcionalno, obzirom na
prilično skučen prostor. Lijevo od ulaza nalazi se prostrano Cerkniško
polje i neobično namještena Postojinska jama. Pravo kroz sredinu države
vodi rijeka Sava, uz koju se prolazi pored najvećeg slovenskog naselja
Ljubljane i dolazi do pomalo nametljivih Julijskih Alpa s nekoliko
simpatičnih jezerčića u podnožju. Desno od ulaza, pak, nalaze se
nepretenciozni vinorodni brežuljci i decentno uređene poljoprivredne
površine. Država ima i nekoliko sporednih ulaza, a na jugozapadu i
prozor
s kojega za lijepa vremena puca čeznutljiv pogled na more.
PODRIJETLO
Slovenci su, u stvari, alpski Hrvati, a o njihovu hrvatskom podrijetlu
govori i nedavno istraživanje provedeno među štedišama "Ljubljanske
banke". Prema nekim uglednim antropolozima, Slovenci su nastali tako što
je Edvard Kardelj Hrvatima jebo mater, nakon čega je jedan dio Hrvata
krenuo osnovim pravcem razvoja socijalističkog samoupravljanja prema
zapadu. Uvjereni da su otkrili novu socijalističku republiku, naselili
su
se i postepene
potpuno potisnuli autohtono stanovništvo koje je, kako kaže predaja,
bilo
toliko škrto da su Hrvati tu zemlju nazvali "Slovenija".
ŠPORT
Od športova u Sloveniji najpopularnije je plivanje. Kako slovensko more,
međutim, nema propisane olimpijske dimenzije, Slovenci ne plivaju u
moru,
nego na snijegu. Pošto, pak, na snijegu ne mogu plivati, oni po njemu
hodaju, a obzirom na činjenicu da po njemu ne mogu hodati, oni se po
njemu
kreću na naročitim drvenim letvama. Kako je, međutim, na tim letvama po
snijegu nezgodno hodati, oni se njima spuštaju po planinskim padinama.
Plivanje se u Sloveniji zove još i smučanje ili skijanje. Od ostalih
športova u usponu je alpinizam, dok je atletika u krizi jer trkači na
srednjim i dugim prugama ne mogu dobiti austrijsku vizu.
Pozdrav svima! Ljudi ovaj sam tekst primil od svog sogora na mail i nisam mogao izdrzati a da ga ne objavim!! Ako je taj teks nastao kod nekog od vas koji citaju moj blog neka se ne ljuti ali ovo je toliko fenomenalno da nisam mogel a da ga ne objavim!! Pozdrav svima!!
17.11.2005. | 22:32 | 14 K | P | # | ^
Poljubac.... ili mozda da naslov ovim stihovima bude Prijateljstvo... odlucite sami
Poslat cu ti vjetrom poljubac blag,
da ti kaze da ima neko mom srcu drag
A ti ga udahni da zauvijek ostane tu
jer ja sam PRIJATELJ i u dobru i u zlu............
16.11.2005. | 19:49 | 21 K | P | # | ^
UH...... Ta daljina......
Negdje u daljini,
pogled mi se gubi,
nekog u daljini moje srce ljubi,
prolazi mi mladost i u tami vene,
daleko si draga ,
daleko od mene...........
Daljine rastavljaju ljude,
zbog njih se tuguje i place,
al onom ko iskreno voli daljine nista ne znace,
daljina me sprecava da te vidim,
al i ne da te ludo volim.........
14.11.2005. | 11:53 | 21 K | P | # | ^
Lopov.....................................................
...................Tiho ko lopov nocas cu doci,...........................
....................leci kraj tebe, sklopiti oci,................................
.....................usnama usne dirati tvoje,...............................
......................uz tebe sanjati milo moje,..............................
.......................a kad sutra svane dan...................................
........................neboj se ljubavi to je bio samo............................
....................................SAN.......................................................
12.11.2005. | 11:57 | 22 K | P | # | ^
Sveti Martin, biskup (316/317-397 g.)
Otac toga popularnog sveca bio je časnik rimske vojske, pa je potkraj svoje karijere dosegao visoki čin tribuna. Kad mu se rodio sin, nazvao ga je Martinom, što je umanjenica od imena Mars, koji je bio rimski bog rata. Otac je tako nazvao sina da počasti vlastito vojničko zvanje, a ujedno naznači budućnost djeteta. Nije tada ni mogao zamišljati da će mu sina Martina pamtiti povijest, ali ne kao vojskovođu okićena ratnim uspjesima, već po jednom skromnom i duboko ljudskom činu dobrote i nesebične ljubavi, koji će postati simbol djelotvorne pomoći siromašnom čovjeku. Epizoda koju bilježi povijest, a koju je legenda okitila nekim živopisnim detaljima, dobro je poznata
Kad je imao nešto više od petnaest godina, Martin je na konju, u gordoj vojničkoj opremi, na kojoj se posebno isticao veliki crveni ogrtač, jahao dok je studeni vjetar najavljivao dolazak zime. Iznenada, uz rub ceste, pojavi se neki stari siromah, sav promrzao, u poderanim krpama koje je navukao da zaštiti tijelo od studeni. Taj je prizor toliko uzbudio mladog konjanika da je stao neodlučan pred starcem koji je tresući se pružio ruku za pomoć. Martin se dosjetio: mačem je presjekao polovicu svoga crvenog plašta i njime zaogrnuo promrzlog starca. Te noći je Martin blaženo usnuo, a u snu mu se javio Isus, kojega pravo još nije ni poznavao, te mu zahvalio što ga je zaogrnuo polovicom svog ogrtača. "Martin još katekumen pokrio me ovim plaštem!"
Legenda još dodaje da je ta gesta dobrote popratilo naglo zatopljenje vremena, kao da se i nebo smilovalo siromašnim ljudima koji su cvokotali od studeni, pa na spomen toga i danas u mnogim krajevima toplije dane pred početak zime zovu "Martinje ljeto".
Povijesni podaci kažu da je Martin rođen negdje u panonskim ravnima oko 316. godine. Kao rodno mjesto spominje se Sabaria, današnji Szombathely u Mađarskoj. U to doba bili su prestali progoni kršćana, Crkva je napustila katakombe, a car Konstantin Veliki je svojim glasovitim Milanskim ediktom zajamčio kršćanima slobodu i ravnopravnost, čak im je dao i neke povlastice. Martinov otac je bio vojni zapovjednik, pa je kao takav često premještan, a s njim je i Martin dosta putovao, veselo doživljavajući promjene koje omogućuje takav način selidbenog života. Dio djetinjstva proveo je u talijanskom gradu Paviji, skromnom mjestu bogate kulturne tradicije. Tu je mladić primio nešto od humanističkog obrazovanja. U Paviji je Martin došao u vezu s kršćanima koji su ga zanosili i oduševljavali svojom djelotvornom ljubavlju i revnim životom. Roditelji su bili stari pogani, štovatelji rimskih bogova pa su sina odvraćali od ove, kako su govorili, istočnjačke sekte, čudne i zarazne religije koja se sve više širila Rimskim carstvom. Unatoč tome, Martin je uspio da bude uvršten u pripravnike za krštenje. Kasnije će Martin izjaviti da je kao desetogodišnjak postao katekumen.
I stodobno, po izričitoj očevoj naredbi, započeo je vojničku karijeru. U francuskom gradu Amiensu uvježbavao je vojničke vještine. U to razdoblje valja smjestiti i spomenutu epizodu s plaštem i siromahom, koja je proslavila Martina širom kršćanskog svijeta. U Amiensu je 339. godine, na Uskrs, primio krštenje i postao član kršćanske zajednice. Unatoč tome, morao je sudjelovati u vojnim operacijama cara Konstanca na Rajni, ali je nakon dvije godine vojnikovanja zatražio da ga otpuste iz vojske.
Oslobođen od ratničkih obveza, Martin je proveo određeno vrijeme u rodnoj Panoniji, gdje je posjetio stare roditelje. S velikom radošću uspio je nagovoriti majku da prihvati kršćanstvo, ali nije imao uspjeha kod oca, koji je ustrajao u svom poganskom uvjerenju. Nakon toga se Martin vraća u Italiju i na jednom ligurskom otočiću, zvanom Gallinaria, započeo je povučen, samotnički život. S jednim svećenikom osnovao je malu monašku zajednicu, koja se može nazvati i prvim redovničkim samostanom na Zapadu.
U francuskom gradu Poitiersu upoznao je i zavolio svetog biskupa Hilarija, koji ga je zaredio za svećenika i ponudio mu boravište u mjestu Liguge, koje je Martin opet pretvorio u samostan, kaneći ostatak života ovdje provesti u samoći, pokori i molitvi. Ali, 371. sveti biskup Hilarije umire u Toursu, pa izbor za njegova nasljednika pade upravo na Martina. Tako je ovaj čovjek, vojnik na silu, redovnik po izboru, postao biskup po dužnosti.
Bio je, kažu, vrstan duhovni pastir, postavši velikim širiteljem kršćanstva. Za Crkvu je pridobio mnoga galska plemena, pomirio je brojne arijevske heretike, odupro se građanskim vlastima koje su već tada počele zadirati na crkveno područje.
Martin je, za ono doba, kao biskup, uveo velike novosti. Za razliku od većine biskupa, koji su boravili i djelovali po gradovima i većim mjestima, Martin svoju biskupsku brigu posvećuje selu i seljacima. Dobro je znao velike duhovne potrebe siromašnih kolona i bijednih kmetova, za koje se malo tko brinuo. Velika ideja njegova života bila je evangelizacija sela. A da bi to mogao ostvariti, trebao je dobro pripremljene svećenike. U Marmoutieru, nedaleko od Toursa, otvorio je neku vrst centra za odgoj budućih svećenika, koji bismo mogli nazvati prvim sjemeništem u Galiji, pa i u Europi.
Posebnu je važnost polagao na zajednički život, pa je želio da i njegovi svećenici žive što je više moguće povezano, u zajednici, slično monasima, kojima je Martin ostavio svoju prvu ljubav. Osim toga, sveti je biskup znao da bez dolične naobrazbe nema uspjeha, pa je od svećenika tražio da vole pisanu riječ, posebno Sveto pismo. Zahtijevao je od njih da čitaju crkvene oce i tumače Božje riječi. Martina su posebno voljeli siromašni i odbačeni ljudi, kojima je uvijek ostao blizak. Nešto manje su ga voljeli bogati ljudi, koje je stalno opominjao i pozivao na pravdu, poštenje i solidarnost. Zbog toga je Martin doživio mnoga poniženja i vrijeđanja, čak su ga i klevetali. Ljudi su svetog biskupa cijenili i voljeli zbog neumorne aktivnosti, neutažive revnosti i nesebičnog života. Još za života smatrali su ga najvećim francuskim biskupom. Umro je 8. studenoga 397. godine, kad je bio u posjetu jednom selu. Njegov sprovod, tri dana kasnije, bila je prava apoteoza odanosti i poštovanja. U povorci je stupao bezbrojan puk, nebrojeni seljaci i siromasi pokazali su da znaju tko im je prijatelj, a pokojnikovo tijelo ispratilo je i oko dvije tisuće redovnika i redovnica.
Blagdan Sv. Martina je 11. studenoga, tri dana nakon njegove smrti. Pučko veselje dugo je pratilo taj blagdan na Zapadu, pa i u mnogim našim krajevima. Toga dana se pilo mlado vino. U Italiji i danas živi poslovica: "II nuovo vino si beve a San Martino! ("Mlado vino pije se na Svetog Martina!"). I tako je nastao običaj da se u nekim vinorodnim krajevima za dan Sv. Martina "krsti" mlado vino. Istog dana u mnogim je mjestima bio sajamski dan, prigoda za sklapanje velikih poslova i potpisivanje ugovora. Tada je u nekim krajevima počinjala sudska djelatnost, škole, parlamentarni život. Ponegdje su se o Sv. Martina održavali općinski izbori.
Ubrzo nakon smrti Martina su za zaštitnika uzeli mnogi ljudi i udruženja: vojnici, vitezovi, putnici, gostioničari, hotelijeri, a posebno vinogradari i svi oni koji se brinu oko berbe i proizvodnje vinske kapljice.
Dugo vremena na Zapadu je Sv. Martin bio najpopularniji svetac. U pojedinim krajevima on je to ostao i danas. A njegova gesta nesebične ljubavi, kad još nije ni bio punopravni kršćanin, pretvorio je u pučkoj mašti lik revnog biskupa u vječno mladog konjanika, koji mačem sječe svoj plašt u dva dijela, da bi pokrivanjem promrzlog namjernika ublažio djelovanje zime koja je već počela gristi.
MARTINJSKA HIMNA
Dosel bu dosel sveti Martin,
On ga bu krstil ja ga bum pil.
Kupili bumo guskice tri,
Vinceko pili veselo mi.
Nikaj na svetu lepsega ni,
Nego gorica kada rodi.
Kada pak dojde Sveti Mihalj,
Grozdje dozreli, brz ga bum bral.
K tomu i dojde Sveti Martin,
Gusku zakoljem, obesim na klin.
Vince postane, tocil ga bum,
Gusku porezem, gostil se bum.
Martinje dojde, krstil ga bum,
Vince postane, napil se bum.
Dosel bu dosel Sveti Jandras,
On te bu pital pocem ga das.
A gda bu dosel sveti Bozic
Onda vu lagvu vec ne bu nic.
Denes al zutra mrtev nam glas,
Vince ostane, ne bude nas!
Pripjev za svaku kiticu:
Kumek moj dragi daj se napij,
Dugo nas nebu daj se ga vzij!
Na kraju ovog posta cestitao bih imendan svim Martinama i Martinima!! Pozdrav svima!!
11.11.2005. | 11:08 | 16 K | P | # | ^
.....Nisno se trebali upoznati....
........nismo se trebali upoznati one divne noci.........
........i nisam trebao upoznati ni zavoljeti snene oci.....
........od sad nemisli na mene niti ja zelim o tebi cuti......
........ne prilazi mi jer moje srce ne treba vise da pati.......
........al ipak kad ti bude najteze ili kad osjetis da te dusa boli......
........sjeti se da postoji bice koje te jos uvijek VOLI.........................
09.11.2005. | 13:43 | 20 K | P | # | ^
Moj stari legenda!!!! 
Pa bok ljudi, kao sto vidite iz naslova ispricat cu vam jednu dogodovstinu mog starog koja se dogodila danas!!!!
Pa da krenem od nekog vrazjeg pocetka! Jucer navece su na radiu rekli da danas u jutro od osam sati pa do neznam koliko nece biti struje!!! Doleti moj stari meni u sobu i veli mi tu vijest koju je cul na radiu( to su rekli za nas kvart)!!! I doslo je tih osam sati danas u jutro i ode struja k vragu!! Nista, spavamo mi do negdje devet sati i cujem ja starog da je pocel ruziti po kuci, zazvoni njemu mobitel i spomina se sa svojim kompicem i prica mu kak nema struje i nemoze nista raditi da mu je dosadno pa dal bi skocili van(no to sad nije bitno, bitno je to da mu je naglasil da nema struje), i dogovorili su se njih dva i ode stari u kupanu ljepo kvalitetno usteka aparatic za brijanje i on radi normalo jer ima baterije koje se pune nesto slicno mobitelu tj. identicno!! I redi taj aparatic jedno vrije i pocne rikavati dok nije riknul!!! E onda je pocelo: pa bok mater i aparaticu pa novi je kaj je ve crkel,koji mu je vag,kaj je ve ma nek ide u k****** i on i firma koja ga je napravila! E onda se malo smiril i ocistil ga je i opet ustekal u struju i opet on radi oko 20 sekundi i opet rikne, a ja se celo vreme smijem!! I onda se pocel derati na mene da sam ja kriv kaj ne dela i kaj se sad on nemre do kraja obrijati!!! Ja njemu velim covece pa nema struje vidis da nista ne radi! Veli on pa valjda je sklopka skocila van daj je stisni nutra pa da probam onda 
, ja se pustim blesav odem do pancera i stisnem kao sklopku natrag!! I opet njemu aparatic ne radi!! Onda je popizdil 
i pocel se derati, no i na kraju sam mu rekel da nema opce struje nigde i kvartu!! I pazi sad on stane pred mene bledo me pogleda i veli: A JEEEEEEEEEEEE?! E onda sam pukel od smeha nisam do zraka mogel dojti da ste vi vidli tu njegovu facu 
misim da bi i vi riknuli!!!
Mislim da ovi ljudi koji dolaze na moj blog a poznaju mog starog znaju tocno kak je izgledala ta njegova faca!!!
Ma on je fakat legenda!!!
07.11.2005. | 20:58 | 24 K | P | # | ^
NASLOV :
Kao sto svi vjerojatno znate ovih dana je Dragutin Tadijanovic navrsio svoj 100-ti rodendan!!
Pa eto zato sam ja za svoj blog izdvoio jednu od njegovih najljepsih pjesama:
Dugo u noc, u zimsku bijelu noc...
Dugo u noc,u zimsku gluhu noc
Moja mati bijelo platno tka.
Njen pognut lik i prosjede njene kose
Odavna je vec zalise suzama
Trak lampe s prozora pruzen je citavim dvoristem
Po snijegu sto vani pada
U tisini bez kraja, u tisini bez kraja:
Andeli s neba, njeznim rukama,
Spustaju smrzle zvijezdice na zemlju
Pazec da nebi zlato moje probudili.
Dugo u noc, u zimsku pustu noc
Moja mati bijelo platno tka.
O majko zalosna! Kazi, sto to sja
U tvojim ocima
Dugo u noc, u zimsku bijelu noc.
DRAGUTIN TADIJANOVIC : (1905- 2...)
- roden u Rastusju kod S. Broda
- zavrsio Filozofki fakultet u Zagrebu
- jos i danas radi kao urednik mnogih casopisa
- objavio tridesetak pjesnickih zbirki (Balada o zaklanim ovcama,Sunce nad oranicama, itd.)
- djetinjstvo i rodno selo nepresusna su mu inspiracija.........
05.11.2005. | 18:43 | 24 K | P | # | ^
Ej ljudi!!! Kako smo danas??
UHH.... imam jedno pitanje za sve vas, pa me zanima kako cete reagirati na to i dal se slazete s time!!
Radi se o sljedece: na pameti mi je da zatvorim blog!!
Razlog: stvar je u tome da na brojacu vidim da masa ljudi dode na blog, ocito malo pogleda i ode dalje, dok jedan manji dio tih ljudi ostavi svoj komentar ( na tome sam vam zahvalan)!!!
Pa sam vas zelio pitati sta mislite o tome dal mozda nesto nedostaje ili jednostavno tako mora biti?? Moje je misljenje da se povucem i zatvorim blog, znam da to nije bas pohvalno itd. ali sta cu kad ih vise prode nego sto ih «vrikne neka» o mom postu i blogu!!
03.11.2005. | 10:32 | 32 K | P | # | ^
SVI SVETI I DUŠNI DAN
Svi sveti (1. studenoga) blagdan su jesenskog doba.
Blagdan je to posvećen svecima i blaženima, ali i onima koji će se tek svojim časnim i ''punim'' životom približiti svetima. Na blagdan Svih svetih veće će se dijete, slušajući povijesne ili biblijske pripovijesti i priče o dobrim djelima, približiti predodžbi o velikima, svetima, o posebnim i znamenitim životima i životopisima.
Velikima i svetima proglašeni su činitelji velikih i dobrih djela. U tim djelima bila je već u doba kad su činjene mogućnosti da se njihovi ostvaritelji pamte. U svakom djetetu postoji mogućnost približiti se djelima velikih i slavnih. Kako reče mudrac: ''Svetost malih stvari je velika, a svakome dostupna.''
U najljepši dio neba imaju pristup samo oni koji kvalitetno prožive svoj život. Ta se kakvoća sastoji od umnožavanja dobroga i pozitivnog za sebe i za druge.
Možemo pretpostaviti da je cilj i smisao njihova života bio okrenut prema pozitivnome. Pozitivnim mislima, nakanama, odlukama, djelima, ponašanjima.
Smisao ovog blagdana je u poimanju mogućnosti svakog čovjeka da se približi znamenitostima.
Dan poslije blagdana Svih svetih je blagdan zvan Dušni dan (2. studenoga). To je dan štovanja mrtvih, njihova života, njihove i naše prošlosti. Taj dan u domovima gore dušice, svijeće ili uljanice u spomen mrtvima. Znanima i neznanima. Netko ih pali u spomen nekome svojem dragom, netko svim mrtvima u spomen.
Osjećaji pobuđeni tih dana izviru iz sjećanja. Uspomene su vezane za neke davne ili ne tako davne događaje kojih su sudionici bili i oni kojih više nema.
Varaždinsko groblje!!
01.11.2005. | 15:03 | 22 K | P | # | ^