Kao sto svi vjerojatno znate ovih dana je Dragutin Tadijanovic navrsio svoj 100-ti rodendan!!
Pa eto zato sam ja za svoj blog izdvoio jednu od njegovih najljepsih pjesama:
Dugo u noc, u zimsku bijelu noc...
Dugo u noc,u zimsku gluhu noc
Moja mati bijelo platno tka.
Njen pognut lik i prosjede njene kose
Odavna je vec zalise suzama
Trak lampe s prozora pruzen je citavim dvoristem
Po snijegu sto vani pada
U tisini bez kraja, u tisini bez kraja:
Andeli s neba, njeznim rukama,
Spustaju smrzle zvijezdice na zemlju
Pazec da nebi zlato moje probudili.
Dugo u noc, u zimsku pustu noc
Moja mati bijelo platno tka.
O majko zalosna! Kazi, sto to sja
U tvojim ocima
Dugo u noc, u zimsku bijelu noc.
DRAGUTIN TADIJANOVIC : (1905- 2...)
- roden u Rastusju kod S. Broda
- zavrsio Filozofki fakultet u Zagrebu
- jos i danas radi kao urednik mnogih casopisa
- objavio tridesetak pjesnickih zbirki (Balada o zaklanim ovcama,Sunce nad oranicama, itd.)
- djetinjstvo i rodno selo nepresusna su mu inspiracija.........
Post je objavljen 05.11.2005. u 18:43 sati.