so far away...

ponedjeljak, 09.05.2022.

tri mačke, jedna rijeka i ja...

Život kao da mi je skrenuo u mirnu uličicu nekog malenog, čarobnog seoca u kojem teče nekako nježnije, slobodnije, kao smirujuća slika puna zelenila i vidljivih poteza kistom. Hah, vidi se da sam počela malo slikati, valjda to ovo mjesto napravi iz tebe.

Kaos grada, trubljenje i puno previše prometa, nervozni susjedi i mrki pogledi su daleko iza mene. Nedostaje mi ponekad Zagreb, obično kada idemo tamo, dobro poznate ulice i silne trgovine, Bundek, nasip...sve to nekako zove da onuda prošetam, no skoro nikad nemamo vremena ostati šetati. Brzinski obavimo ono što treba, njega ionako strašno umara grad pa ne inzistiram da dulje ostajemo.

Ovdje je sve nekako manje, otvorenije, slobodnije, tiše i pristojnije. Ljudi pogotovo, oni su puno mirniji i susretljiviji nego oni iz mog rodnog kraja. Još me čudi ta susretljivost i ljubaznost. Nisam na to navikla. Na sporiji tempo života, e na to sam se navikla, čini se. Možda je tome pomogla i činjenica da sad već neko vrijeme ne radim, potpuno je drugačije biti doma, u kući sa tri mačke i posla onoliko koliko tog dana poželim....ili trčati na posao svakodnevno. Brine me malo situacija da još nisam riješila posao...zato sam se i javila za onaj u Zagrebu, opet. Sad čekam da vidim da li su me izabrali i jedan dio to želi, drugi se užasava putovanja od preko sat vremena u jednom smjeru, svakodnevno. Dio mene bi ipak volio biti ponovo u svom gradu.

Usporila sam definitivno. Povremeno se spustiti do rijeke i tamo popiti kavu je zaista predivno.
Njemu, njemu uživam biti žena. Kućanica, nešto što ni u najluđim noćnim morama prije ne bih sama sebi poželjela. Sada...i privremeno je i to prihvatljivo. I ne, ne mogu se nikako svrstati u tipične žene dok demoliram parket po potrebi i hvatam se kojekakvih projekata građevinskih.

Imamo i maleni vrt, tamo iznad rijeke. Osim što je puž pojeo mrkvu, ostalo je lijepo naraslo iako nismo očekivali da će nama početnicima uspjevati povrće. Mislim da ćemo napraviti omanju feštu kad uberemo prvi paradajz.

I da, sve to zajedno izgleda kao idila. Ponekad se pitam gdje sam tu ja...kako to da sam se protkala nekim potpuno drugačijim krajolikom, nekim potpuno stranim životom i opet ostala svoja. Sa novim i neočekivanim iskustvima, izbrušenih uglova, baš kao što je i ovaj kraj pitomiji od mog. Vjerojatno to i jest čarolija putovanja, možeš ti navigirati koliko želiš, ali život te nerijetko odnese negdje gdje nisi očekivao. Na tebi je odluka da li ćeš iz toga rasti ili plutati neodlučno.
Rekla bih da trenutno radim pomalo od oboje. Dio mene još pluta u potrazi za točno onim dijelom obale na kojem mogu trajno pustiti korijen. Dio se već odavno ušušurio kraj zelenookog čovjeka zbog kojeg se sve promijenilo. I neka se, sve je to dio puta.

<	svibanj, 2022					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv