so far away...

utorak, 12.10.2021.

krušne mrvice...


Zaista nisam više mislila da ću ikada pisati kratke crtice iz zajedničkog života...pa ipak, iznenadi te taj frajer život ponekad. Misliš da si ga prokljuvio donekle, da je to to, da se snalaziš, a on izvuče neki novi set trikova. Ovaj se puta možda iskupljuje...ili sam ja napokon savladala lekciju. A ta je bome dugo dugo trajala.

Trebalo je nagaziti na svaku moguću pikavu beštiju prije nego što se naučilo zaobići takvu vrstu. I onda taman odustaneš, radiš na tome da sam sa sobom naučiš živjeti i da nema trebanja nekoga. Pa naleti niotkuda napokon netko koga ne trebaš...ali želiš. I imaš...ovaj puta zaista.

Kako to izgleda? Slatko. Neobično, jer ne, ne držim se ja za ruke, ne govorim volim te i ne tepam...oh ne, nikako, nipošto ja ne tepam, pa nismo djeca. Vraga nismo, samo smo gori od toga. I tepamo, još i kako. Imamo taj neki sjaj u očima zbog kojeg nas povremeno zaustave prolaznici, jedna nas je cura zaustavila na cesti, bila je počela kišica, mi smo se držali za ruke, a ona je gledala u nas sva oduševljena, rekla kako smo slatki, kako se šećemo po kiši i produžila dalje...ostali smo malo zbunjeni, ali sretni.

Sve je to nekako odmah u startu kliknulo, bez puno drame ili usklađivanja....jednostavno si pašemo i to se osjeti svugdje i u svemu. Volim zajedničko kuhanje, volim spremiti hranu za nas, nekako je to toliko neusporedivo ljepše za dvoje nego za sebe samu. I tako, bio je taj jedan dan kad sam kod njega spremala ručak, a on je dolazio s posla. Dan prije bio je plan da napravim neke faširance od kelja. Ujutro sam mu među ostalim napisala poruku da kupi krušne mrvice. U međuvremenu, pronašla sam jedan neotvoreni paket i javila mu da ne trebaju mrvice, ali da uzme mlijeko i još neku sitnicu, ne sjećam se točno što.

Dolazi on, grli me, gledam ga, a on mi ponosno daje vrećicu sa krušnim mrvicama. Samo njima. Gledam ga zbunjeno, bebo, ti uopće ne čitaš....
Bez drame, bez svađe, sa ljubavi i nježnosti...i što ćemo sad? Ništa, okrenuo se i skoknuo do obližnjeg dućana po ono što smo stvarno trebali...a krušne mrvice su postale simbol...ono po čemu je ovo toliko drugačije od svega prije...netko bi drugi planuo i ludovao, napravio omanji eksces, samo zbog nesretnih mrvica...

E, pa, neke su stvari ipak veće od ovih nekome nimalo smiješnih, a nama upravo takvih detalja...Sad, sad ga pošaljem tu i tamo u šoping uz obaveznu napomenu, ne zaboravi krušne mrvice....

12.10.2021. u 08:04 • 8 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< listopad, 2021  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

- da imaš tri želje, koje bi bile?
- putovati
- a druge dvije?
- ne trebaju mi


imagine there`s no heaven...
it´s easy if you try
no hell below us
above us only sky...
imagine all the people living for today...




ČITAM:

The Art Of Being Yourself
brod u boci
semper contra
pozitivka

fale mi:
nelina gustirna

opijmo kočijaša što vozi naše dane...
Joanna has left Stepford
razotkrivam te
DragonFly


SLUŠAM:

Cohena
Springsteena
Roxette
Reamon
U2
Duran Duran
A-ha
Coldplay
Bon Jovi
Lenon
Catie Melua
Cranberries


GUBIM VRIJEME NA:
lutanja


JA SAM:
neodlučna
uporna
znatiželjna
hiperaktivna
smeđooka
visoka
pričljiva
dobra prijateljica
lijena ponekad
uvijek zaljubljena
maza
zaigrana
kreativna
točna
esteta
dizajnerica
prirodna
opuštena
društvena
tvrdoglava
....
svoja


VOLIM:
prirodu,
fotografiju,
drage ljude,
glazbu,
plivanje,
nebo...
i još puno toga..