so far away...

nedjelja, 14.03.2021.

panonskom mornaru i onima koji znaju...

Prošlo je toliko malo vremena...sve se čini nestvarno, no itekako je stvarno. Rekao je da me voli...gotovo je i iz mene izletilo nekoliko minuta ranije, dok smo se grlili na trosjedu a neki su čudni valovi energije poput aviona radili petlje u meni...osjetila sam kako mu srce lupa kao luuudo dok je izgovarao najnevjerojatnije od svih riječi. I nikome ne bih vjerovala u tu riječ. Rekao je i kako je beskrajno teško to izgovoriti prvi put.

Samo što te ovaj puta ne tjera u suludi bijeg, ne poželiš odjuriti na kraj svijeta jer je prerano i prebrzo...i jer znaš negdje u svojoj srži da to nije to i ne može biti. Poznajemo svi mi negdje duboko u sebi tu nit koja te s nekim tamo daleko i davno, oduvijek i zauvijek veže i vuče, poteže neke nevidljive niti prema sudbini. A samo je jedna upisana u te oči otkad vas ima. I pročitaš je odmah...kao kristalnu kuglu. Kao kartu, kartu do srca, onog zadnjeg kutka...

One dubine koju smo tako prokleto dobro zaboravili i sakrili, od sebe samih. Tamno je to mjesto, mjesto na koje moraš imati hrabrosti proviriti i sam. Reći vragu da odstupi, čudovišta poslati doma, obračunati se sam sa sobom. Rasčistiti taj nered sa sobom i u sebi. Tek tada, kad odradiš taj posao, postaviš put može netko doći...da ostane.

Da svojim svjetlom osvijetli sve te tvoje tamne strane, zakutke stradalog srca, da zavida rane...da počisti sve. Do zadnje suze. Malo je onih, koji su prohodali taj put, a oni koji jesu, jako dobro znaju. Da, jednostavno znaš. Tamo negdje kad ti prvi puta stisne ruku na upoznavanju, kad se zagledaš u oči koje imaju kartu. Do tebe. U jednome smjeru. U nepovrat. Jače je to i starije od nas. Možda su sve bjesomučne potrage u životu samo nadomjestak ovoj. Potragom za sobom i za smislom...i onim nekim tko oduvijek ima ključ, ali jednostavno nikako ne dolazi...

...jer smo zaboravili upaliti svjetlo na trijemu duše kojoj dolazi...

A jednom kad dođe...shvatiš koliko je sve to vrijedilo. I tuge i boli i cijelog prokletog puta. Dođe kao melem i lijek, sa suzama sreće. I ostane.

Za one...čudesne pjesnike srca i duše koji su dobro znali ovo sve...i nalazili to. U onima najboljima od svih...u svakom dahu i stihu...

I...još malo više...za one koji još traže...

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv