so far away...

subota, 21.12.2019.

zbrajanja i tako to...

Evo, praznici samo što nisu tu, već smo svi ionako u blagdanskom opuštenom raspoloženju...je li već vrijeme za rekapitulacije ove godine i svega što se desilo? Možemo?

Mene je prošli vikend na to podsjetio jedan običan kombi...od moje bivše firme, parkiran pred zgradom jednog od kolega. Prolazila sam onuda nakon šetnje s dragim, vraćala se doma...
Potaknuo me kombi na razmišljanje kako je slika sada potpuno drugačija, cijeli život mi se promijenio u ovoj godini u potpunosti. Promijenila sam posao, možda pomalo i način gledanja na život. Puno se toga odvijalo sa zdravljem, ne baš lijepoga, ali ipak niti toliko strašno opasnog. Samo moram pripaziti na bube u glavi i kralješke koji su pobjegli...
Promijenila se i veza...nakon gotovo desetljeća uz...više prijatelja i ljubavnika, a manje dečka...došao je netko novi na red. Nakon nekoliko neuspješnih...dejtanja i pokušaja s početka godine koji su mi sad smiješni.

Ono što sam prvo bila promijenila je meditacija...posvetila sam se tome početkom godine iz neke znatiželje i volje da neke stvari sama sa sobom posložim. Imam dojam da je baš to donjelo najveću promjenu i nekakav pomak u bolje. Kao da sam tom nekom sposobnošću da malo pročistim misli i odmorim od...hrčak moda...uspjela privući u život puno ljepše stvari. Neke loše su jednostavno otpale, kao da ne pripadaju tu, a nove su stigle. Nisam ustrajala u tome da meditiram stalno, nakon nekoliko mjeseci svakodnevnog, kao da razmišljaš drugačije...i nije ti baš nužna jer si nešto već implementirao u normalno funkcioniranje. Sad imam dojam da možda ne bi bilo loše ponovno krenuti s tim. Možda se efekti ipak s vremenom....troše.

U odnosu na prošlu godinu, ove uopće nisam nešto putovala...barem ne van države. Ali zato sam dosta više planinarila i provodila vikende s prijateljicama na moru ili u Slavoniji. Tako da mi nije baš falilo jako neko muvanje...iako, ne bi škodilo da je uletio i neki konkretniji put. Za iduću se nešto već nazire.

Jedna od čvrstih odluka bila je da ću ove godine odraditi prvo fotkanje za onu moju ideju za poslić. Nisam. Iako smo pripremili more rekvizita, napravila sam čuda, modeli su nestrpljivo čekali, zainteresirali smo i širu ekipu prijatelja za krajnji produkt...no, nakon nekoliko otkazanih termina i selidbe jednog od modela u Irsku...priča je stavljena na čekanje. Do iduće prilike, vjerojatno do proljeća...kad će fotkanje biti odrađeno u krajnjoj liniji i u Irskoj. Nije mi drago da to nije išlo po planu, ali kao što kažu...život je ono što nam se događa dok mi radimo planove...

Zdravlje...čini se da sam ja puno mirnija od svoje okoline, neki dan su zbog viroze dobili napad panike da to nisu tumor i lezije uzrokovali... Znam, zvuči grozno, ali i doktorica ponavlja da nije ništa tako strašno taj angiom i lezije. Ovo prvo ionako imam od rođenja i ne radi probleme...a lezije, ok, ne znaju zašto se događaju, sve ih češće pronađu ljudima...i obično ne uzrokuju ništa osim glavobolja (ili vrtoglavice vjerojatno kod mene). A kičma, pa, malo ću biti discipliniranija s vježbanjem. Ne mogu me uvjeriti protagonisti za sad da odem kiropraktičaru...ali, ako zagusti...mogu i to. I autoimuna bolest je neizvjesna dok se ne sretnem s reumatologom. Haha, sad kad vidim ovaj spisak, zvuči kao da imam 70...a ne upola manje.

Posao...jučer smo na novom imali domjenak. Drago mi je da imam mlađeg i opuštenijeg šefa...pogotovo kad se sjetim koliko bi se ukočila u prisutnosti prijašnjeg. Da ovaj zna potaknuti ljude i na pozitivne načine. Posao je stoput manje kaotičan čak i sad kad se malo zahuktava. Zadovoljna sam, okolina je zdrava i pozitivna...znam to cijeniti jer je zapravo vrlo rijetko.
Nevjerojatno je koliko mi se sad već daleko čini sav onaj kaos i stres sa prethodnog posla. Svi mi govore kako sam se preporodila od kad sam se makla. A pronaći posao bilo je daleko lakše nego što sam mislila...čak sam bila prilično "tražena".

Dragi...ne znam kud će to odvesti. Lagala bih kad bi rekla da se ne bojim ponekad. Za sad je divno i lijepo i možda je to jedino bitno.

Moji...su bolje...čini se da je mama nakon punih 7 godina otkad nema tate napokon ona stara. Otkrila je internet, pronalazi si recepte i raznorazne hobije i zanimacije sad kad ne radi toliko po vrtu. Smiješno mi je s koliko je strasti nazvala neki dan da mi objasni kako želi raditi te makrame. Ja pitala mama, kaj želiš? Pa makrame! Kak je to lijepo. Kak ti opće znaš za to, mama? Pa našla sam na internetu, sam ne znam di da nađem špagu za to...a tak je to lijepo, svega se može napravit. Naravno, našla sam joj neki konac, nek se zabavlja. Veseli me neopisivo to, neka nađe nešto novo u životu...i smije se. A brat je dobio golemu i zasluženu povišicu. Sad me mlađi braco šiša za plaću. I neka, red je za jednog strojara. Ponosna sam... iako smo mu već svi govorili da ode iz te firme jer je gazda doista škrtica. No, buraz je impresionirao njegova dva sina koji su mu kolege pa su ga pritisli oko povišice.
Društvance je svako u svojo priči...imali su i oni dosta promjena ove godine...isto na bolje.
Izgleda da je ovo bila godina prekida i početaka novih veza...promjena poslova i stavova. Rekapitulacija i neke...odrednice kamo i kako dalje. Ne samo meni nego i drugima.
Možda je i svaka takva, no čini se da je ova malo više toga izokrenula.

A ponekad je možda i dobro...kao iz vreće istresti sve u životu van na vidjelo. Suočiti se sa čudovištima iz ormara, zagledati se u one neke stvari koje nas žuljaju...koje nas ne vesele, koje nam ne donose dobro. Ponekad su to i osobe, ponekad poslovi, ponekad navike. Što god bilo, nekad je jednostavno vrijeme za procjenu da li nam to treba ili ne.

S razlogom mi prijateljica govori da sam minimalist...jesam. Sve moje stvari ne zauzmu pola male prostorije jer ne volim ni kupiti nešto što ne trebam ili apsolutno volim. A i nemam problem s tim da se odreknem onoga što ne trebam. A čini se da tog minimalizma ima i u ovom nematerijalnom smislu. Ostaje samo ono što trebam ili volim. Od poslova, hobija i ljudi.
Pa onda na kraju godine...imaš nekoliko ispoliranih kamenčića koji se baš lijepo sjaje. Umjesto hrpe đumbusa.

I zato...ono što sam prvo htjela reći vezano uz ovaj trenutak i ovu godinu i sve do čega je dovela...sretna sam. Samo to.

<	prosinac, 2019					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv