so far away...

petak, 24.05.2019.

vatra...

- Pepeo hrani zemlju.
- Nisam to znao.

Isječak nedavnog razgovora s nekim tko ipak jaaako puno toga zna. A kako u prirodi tako i u nama. Ponekad je nužno da požar prohuja kroz livade naših života. Da mi je netko prije godinu dana rekao koga će odnjeti, moje četveronožne dvije ljubavi, pogotovo onu koja je bila jedini stvor koji je samnom živio zadnjih osam godina konstantno. I znam, nekome nisu životinje toliko bitne. Meni su sve. Nekad te bolje razumiju od ljudi i definitivno vjerujem da znaju osjetiti i izlječiti tvoju bol.

I zato je baš ta mačka bila razlog da poželim nestati. Ali zaista. I nestala sam.
Nestao je strah. Strah od smrti. Strah od života. Nestao je strah od vožnje.
Strah od šefova, gubitka posla. Strah od toga da ću ostati vezana okovima koje ne mogu raskinuti.
Nestala je nesigurnost, nestalo je preispitivanje.
Nestalo je slušanje tuđih strahova za mene.
Nestala je krivnja jer nju ostavljam svaki puta kad ja idem nekuda.

I tek tu, iz tog možda najbolnijeg iskustva...ili samo zadnje kapi u nizu gubitaka (bliskih mi ljudi)...
rastem iznova. Nova, drugačija, prvi puta zaista sigurna.

Ništa manje sanjar. Ništa manje zaigrana, ništa manje luda.
Samo na zgarištima onoga što je trebalo otići...može izrasti nešto novo, ljepše...

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv