so far away...

srijeda, 30.05.2018.

neki drugi putevi...

Kako je to kad...zatvaraš poglavlje koje nije ni ispisano?
Uloviš osmjeh, dva, nekoliko redaka...i suzu dvije...tek toliko...
Nešto jedva stvarno, jedva opipljivo...zapravo, neopipljivo i neuhvatljivo?

Kako to da...nešto što je moglo biti divno...ispisano krasopisom, imati 300 stranica i živjeti svoj početak, sredinu i kraj...kako to da ponekad odaberemo ni ne ispisati sve te stranice?
I zašto?

Smiješno, ovo je priča koja me možda do sad najviše u životu...iznenadila...i razočarala i to sve u tako malo vremena...
20 godina do novog susreta...to je možda i samo za sebe dovoljno...pa onda taj netko toliko drag da one outsidere uvuće u društvo...i zanimljiv, duhovit...

Samo povrjeđen, jednom, pošteno...
Dovoljno za odustati od bilo kakvih novih poglavlja?
Staviti neke tako površne i obične stvari ispred uspona i padova vrijednih življenja?

Bojati se voljeti? Ma, bojati se uopće probati?

Da sam i sama svaku svoju povredu tako doživjela, odavno bi hodala okolo bez duše...i ijedne ljudske emocije...

Ili...nije bilo dovoljno interesa? OK, nije gotovo...ali, ne miriši na dobro...
Mali, koji je tvoj problem?

Mogli smo....ispisati poneku stranicu...snova, ostvarenih, želja, čežnji i radosti.
Pjesama i budnih jutara. Mogli smo letjeti...
Još uvijek negdje čuvamo krila...

subota, 12.05.2018.

promjene

I nogom u guzicu je korak naprijed, kažu. Prije koji tjedan sam razmišljala i došla do zaključka da me u životu malo toga trenutno jako veseli i uzbuđuje...da su neke stvari došle do točke kad daljnji rast nije za očekivati...da je pet godina na jednom poslu uvrh glave, a veza s nedefiniranim ostala na istoj grani kao i prije sto godina.
I ostati će dok ja napokon ne odlijepim od toga. Jer...meni je s njim lijepo, ali nudi se to što se nudi, povremeno viđanje bez obvezivanja daljnjeg...a to meni nije pojam idealne veze. Možda on je pojam gotovo idealne osobe, samo se ne ponaša u tom segmentu tako kako bi željela.

I tako, nakon Irske je želja da odem tamo i preturim sve u životu u konstantnom jačanju. Čini se to kao vrlo primamljiva opcija. S obzirom na dosad napisano.

A onda ti se stvari krenu preokretati, kako si najmanje očekivao. Prvo se razbolio pas. Imam psa kod mame i brata, u dvorištu je, sretan i veseli mješanac od 13 godina. Nikad problema s njim a onda najednom ima napad epilepsije, ne jede...kaos totalni.
U nedjelju su mi došli frendovi na ručak, taman smo pojeli pečenje, ja složila i tortu od jagoda i čokolade, pojeli smo to i gledali fotke iz Irske, rekla sam im, joj, kako je nama lijepo. Niti minutu kasnije zvonio je telefon, izbezumljeni mlađi brat priča kako ne zna što će s psom, vrti mu se i pada, cijelo vrijeme povraća...kako što, sjedaj u auto i vozi ga na veterinarski fakultet. Odbacili su me kod mojih, odvezli psa, stajali tri sata uz njega bez da smo poštenu rečenicu čuli o tome što bi mu moglo biti od ekipe tamo. Vidi se da su jako preopterečeni...ali i totalno nezainteresirani.

Ponedjeljak opet kampiranje kod veterinara, ovaj put odličnog, koji je brzo postavio dijagnozu vestibularnog sindroma, napravio tonu pretraga...i na ultrazvuku pronašao cijeli popis problema. Ima tumore na slezeni, prostata nije dobro, tumor na testisu. Sve je operabilno, no treba izlječiti prostatu prvo i dovesti nalaze jetre u normalu. Sad se borimo da jede, jedva ga je mama namamila šunkom domaćom kuhanom. I nadamo da će se izvući i biti nam društvo još koju godinu. Pas je veseli i vidi se da živne čim dobije infuziju i bolje mu je...
Mnogi kad čuju godine odmah govore da ga treba pustiti, da se ne pati...a ne kuže da se on i dalje ponaša kao štenac i veseli svemu živome, kod veta je bio na stolu, ispikan i izbrijan, a u posjetu bi provirila kujica od veterinara...svaki puta kad se ova ukazala, on je repom lupkao po stolu.

Utorak sam imala...šou program. Dakle, prefarbala ja stan za produljeni vikend. Gazda je ponudio da plati majstore kad sam mu spomenula to, ja rekla ma ne morate, kupite vi glet i boju, ja ću pofarbati, volim to raditi. I tako, pofarbala, ispsovala samu sebe jer mi je bilo prokleto prenaporno, počeli su me opet boljeti i kičma i lakat od onog pada po stepenicama. I to prilično. Jučer sam mrvu plesala i vidjela da zakretanje u donjem dijelu leđa radi problem, samo me probada nešto i boli jako.
I tako, šaljem na gazdi sms da navrati po stanarinu i dolazi gazdarica. Češće bi on došao. Dođe u stan, dajem joj za stanarinu i 50 kn manje jer sam ja kupila materijal, gazda boju i rekao je da će mi sitnice te odbiti od stanarine. Dam joj to i račun, a iz nje provali kao iz vulkana: odsad sve što se u ovom stanu pokvari ili strga tiiiii plaćaš! Ja stojim u nevjerici i pitam pa zašto, otkud sad to, u čemu je problem? Jesu oni meni dali čist stan, jel bio pofarban, jel ja tu žiiiivim???
Na to sam ja samo hladno rekla, onda računajte da s prvim šestim izlazim iz stana.

I sjetim se ja u tom trenu da je gospodin kad je donio boju imao naušnicu na uhu...što sam baš zapazila i zbrojim dva i dva. Rekao joj biser nakon 22 godine braka da je nikad nije volio i da želi razvod. Gospodin je sve napravio za stan jer navodno ništa nije platio iz svog džepa. Sad joj je napravio problema i troškova, ali je barem potpisao da je ovaj stan njen.

Što je meni problem jer mi ona djeluje daleko grublje i nesklono prema meni u odnosu na njega.
Smirila se ona ubrzo, rekla da joj je žao, da u ove 4 godine nije imala nikakvu primjedbu na mene, da ostani slobodno koliko mi treba u stanu itd. Zamolila me za razumijevanje jer joj se život raspada. A mrcina od njenog muža je i mene upleo u taj njihov kaos i to zbog glupe kante boje.

Tako da sam tad odmah zvala vlasnicu stana koji sam ionako razmišljala uzeti iz kojeg se iselila kolegica. Malo je rezervirana i priča da će joj možda rođakinja uzeti stan, ali imaju dvije opcije i danas dođu u razgled. Pa će mi javiti da li mogu ja doći vidjeti stan ako ga oni ne uzmu.
Raspitala sam se i drugdje, ima i neka druga opcija ali tek u 9. mjesecu. Možda je i to OK s obzirom na ovu ispriku i ostani koliko trebaš.

Pored svega, javio se i ex, bili na pivi neki dan. Normalizirao se i valjda prebolio, možemo sjesti i pričati kao prijatelji. A s njim stvarno volim pričati, ugodan je sugovornik. Tješio me malo zbog te cijele situacije.
A jučer smo frendica i ja otišle malo van, kad on šalje poruku. Zvao nas da dođemo do birca gdje je bilo žive muzike, pa čak i došao po nas. Frendica je čula dosta toga lošega o njemu svojevremeno no mislim da se jako začudila jučer kad je vidjela i onu dobru stranu. SImpatičan, duhovit iznimno, jako zabavan i u svemu prilično pun znanja i načitan. Osvježenje od društva...
završili smo u 4 ujutro bose igrajući biljar. Razvezao nas doma, a ja se naravno probudila u 8 već. Umorna sam ko pas, a moram kod svojih...vidjeti tog svog jadničkog psa.
A sutra imam iznajmljenu kuću s bazenom blizu mojih, ono društvo iz osnovne i roštiljamo.

Eto navrat nanos hrpe promjena...
Eh i ...dogovorila onaj posao koji svake godine odradim...ne bi mogla na starom laptopu više pa sam uzela yogicu...bonus, olovka i zamijeni i crtaći tablet...oduševljena sam iako je prilično skup...no, isplatiti će se kroz mjesec dva već...

<	svibanj, 2018					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv