so far away...

nedjelja, 18.03.2018.

prošlogodišnji putopis

U išćekivanju novih putovanja, evo malo onih koja nisu ovdje opisana, ovaj konkretni je od prošle godine.
Društvo s kojim sam putovala nije više u mom životu, što je možda i najbolje za oboje. Odlučili smo godišnji od 3-4 dana u svibnju provesti negdje prema moru, ali bez određenog cilja. S time da je moj pritajeni cilj bio Pag.

Prvu smo navratili do Severina na Kupi. Šteta je takvih dvoraca, kako sve više tonu u zaborav.

Krenuli smo iz Zagreba, navratili najprije do jezera Lokve. Godinama ga već na svakom svom putu prema Krku ili Istri gledam i želim tamo otići i nikako. Pa smo sad iako je bilo prilično hladno navratili do jezera.
Strašno je koliko je šuma još uvijek oštećena od onog nekog snijega i leda prije nekoliko godina. Suhe grane i polomljena stabla nalaze se na svakom koraku i baš mi je bilo tužno to gledati. Dan je bio prilično lijep, čak je i sunce malo provirilo. Prošetali smo mali dio oko jezera, vidjeli slatku malu kućicu koja će vjerojatno biti za najam, od trupaca, prekrasno nešto.






Nakon Lokvi spustili smo se do mora, Crikvenice. Tamo smo najprije pojeli nešto i obišli centar. Grad je bio pust i prazan, tek poneki ugostitelji koji tek uređuju apartmane ili restorane. Nisam nikad prošla po tom gradu a da nije bilo ljeto i gužva, ovako prazan mi je baš bio lijep.






U neko doba krenuli smo u potragu za apartmanom i bome se razočarali...gdje god smo došli hladno bi nas odbili sa izjavom nismo spremni za turiste. Bili smo začuđeni jer kako to da ne mogu samo prebaciti čistu posteljinu i malo srediti kupaonu, pa došli bi tek za par sati spavati, zar je to problem?
Na kraju smo našli apartman koji je bio spreman, s pogledom na more, čisto pristojan, mislim da je bilo 300 kn noćenje. I ljubazna teta koja to vodi. Vidim sad da me duge prate na svim putovanjima, pa je i s te terase ulovljena jedna.



Još smo malo lunjali gradom, vratili se na spavanje, mislim da sam čak i neki posao vukla sa sobom pa sam drugo jutro najprije to riješila. Kako sam "nezamjenjiva" s posla me i na godišnjem u pravilu zovu nekoliko puta. Pravi bagoslov, zar ne?




Popili smo kavu na terasi i nastavili dalje, cestom uz more...ta vožnja je zaista divna kad sjediš kao suvozač i razgledavaš čitavo vrijeme. Mislim da se mom vozaču to i nije toliko svidjelo. Stali smo na kavu u Senju, pronašli prekrasnu veliku terasu, te makete motora koje su nam se jako dopale u tom kafiću.




Kasnije lutanje po gradu, do onog svjetionika uz fotkanje metalnih ljubimaca.



Razgledali smo tvrđavu, stvarno je zanimljiva postava izložbe...malo su nam smetali neki osnovnoškolci koji su tumarali i urlali, no ne previše. Tvrđava ima što ponuditi, pronašla sam i grbove nekih meni poznatih obitelji tamo. I stvarno je lijepo unutra, stubišta uska, uređeni kamini, tko voli starine, oružje, svakako preporučam. I pogled sa kule je lijep, a dobro nas je nasmijao i wc...na vrhu kule, rupa jednostavno zjapi u zraku tako da je sve odozgo slobodno padalo uz zidine...





Nastavili smo do Starigrad paklenice...gdje smo odlučili prespavati. Najprije smo pojeli, pa potražili apartmane. Ušli u prvi na plaži i poučeni neugodnom duljom potragom u Crikvenici valjda uletjeli u taj...čudan objekt neugodnog mirisa, pogledali sobu koja je bila širom otvorena (baš se pitam zašto) i uzeli sobu.
Naravno, već nakon tri metra kad smo izašli van smo se upitali, pa jesmo mi normalni?

Cijeli taj objekt je očito bio u građevinskim radovima. Čovjek koji je to vodio je očito živio na prvom katu i otamo je dolazio nesnosan smrad, izrazito jak na stubištu. Sobe su bile otužne, kupaona isto tako...jedino je pogled bio prvi red do mora.

Otišli smo se sunčati u nadi da neće noć biti tako strašna. Bila je, smrad je bio strašan. U pet ujutro smo se već spakirali i po kiši krenuli dalje.

Kasnije sam saznala da je to bio apartman od babe Mande, koja je navodno u ratu bila prva pucala po svima ko pomahnitala i bila daleko poznata tad. Mora da još uvijek mrtva stoji u tom stanu ako je suditi po smradu.

Sad sam već izrazila želju da odemo na Pag iako nam je kiša lagano kvarila raspoloženje. Mislim da smo već u 7 u Pagu tražili otvoreni kafić kako bi popili kavu. Vrijeme je bilo čudljivo, no ono što je uslijedilo je neponovljivo. Tako lude fotografije i vremenskih prilika na pravom mjestu nisam često hvatala. Prosudite sami.




Nastavili smo do Novalje, kiša nas je uporno pratila svako toliko. Otok je možda i drugačiji nego što sam ga zamišljala, zato što nismo pronašli cestice kroz onaj ludi kamen, a trstike i šaš definitivno nisam očekivala. No, nije me razočarao, Pag je veličanstven. Navalila sam da odemo sve do Luna...što je već prilično zasmetalo mom vozaču, pogotovo zbog kiše. Tamo i nismo mogli pogledati maslinike, pa smo u povratku navratili na potpuno prazno Zrće.
Fotkanje sa ugibališta iznad Paga, zatim kava u gradu, pa smo krenuli natrag prema Zagrebu.
Sve u svemu, ove puteve bez donekle definiranog plana i malo previše vožnje mislim da ću izbjegavati...barem s onima kojima vožnja nije pravi užitak.

<	ožujak, 2018					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv