so far away...

petak, 29.12.2017.

početak i kraj

napravili smo puni krug...od početka do kraja na istome mjestu, sa sličnim pričama o tome koliko mrziš čekati...
da, nedostaješ mi ponekad, onaj dio nekog s kim zaista mogu razgovarati, koji donekle razumije što želim reći...koji donekle može slušati (u muškim okvirima)...koji je načitan i zanimljiv, zainteresiran za mene, beskrajno duhovit...i pomalo vragolast...što je najviše ispisano u boricama oko očiju dok se smiješ...

drago mi je da...je gravitacija izgubila na snazi i da se razlozi za odluke uvijek potvrde...i da, glavni je razlog što se isprva činilo da sam odgovor na sva očekivanja...kao i ti na moja...a nije tako ispalo na kraju...

ne mogu živjeti u tuđim okvirima, granicama, ne mogu biti netko tko bi želio da budem (iako sam ponekad drage volje uskakala u tuđe snove i ispunjavala sve što se od mene tražilo, kao dobra curica)...ispod svega toga se krije spoznaja da me ne vidite...ne sanjate...ne volite...da nisam dovoljno dobra...da nisam to što vi želite...a ja silno puno zamjeram jer sam se odrekla sebe...da bih vama bila to što želite...a ni to nije bilo dovoljno...

više nisam spremna na to, ne čini mi dobro...i zato je on jedini s kim mogu zamisliti dulje ostati...jer mogu biti ja...iako nema baš previše drugih razloga...

uglavnom...nadam se da će biti više hrabrosti...za lutanja i traženja...sebe...svojih snova, svojih želja...
da ću opet riskirati i biti lutalica...
više osvojenih vrhunaca...i onih ljubavi koje ne ovise o drugima...

godina iza mene...bila je velika lekcija...još jedan dokaz da mogu prebroditi prilično toga i da su najveća čudovišta ona u glavi...
da i dalje pomalo bježim i pomalo se bojim...samo, spremnija sam sad suočiti se i sa strahovima...i sa time da netko doista vidi tko sam...želio me nakon toga ili ne...

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv