so far away...

četvrtak, 27.10.2016.

sudbina?




vjerujete u nju? ne?
imamo li utjecaja na ono što nam se događa ili nas samo nosi rijeka života po nekom zacrtanom toku?

Ja vjerujem da je stvaramo. Koliko god to bila ogromna odgovornost. Tek tada ne možeš reći da su ti krivi drugi, roditelji, poslodavci, država, život, tko god....
Tek tada moraš priznati sam sebi da ono što misliš i osjećaš stvara sve ono oko tebe...ne baš sasvim doslovno, ne mogu pomisliti na kuću s bazenom pa da se to odmah materijalizira (ali ću probati)...već je polako i znanstveno dokazano da naše misli imaju golemu energiju. Kao i emocije. I da srce ima cijeli živčani sklop koji je vjerojatno sposoban "misliti" za sebe.

Kažu da ljudi djeluju samo iz dva razloga...iz straha ili iz ljubavi. I vidjela sam tisuću puta koji je kontrast između ta dva načina.
Dogodi se ponekad da strah uzme maha. Stisnem se, kukam, zatvorim u stan, bojim svakog koraka, svake sjene nekako. Strepim što će se dogoditi i brinem, neprekidno. I sve je teško, stalno ima problema i čini mi se da teglim neki golemi kamen uzbrdo čitavo vrijeme.

A onda ima i onih razdoblja kad...se otvorim. Veselim svemu, lakše rješavam probleme...skakućem okolo kao ptica. I jednostavno prihvatim ono što je tu. Tada se obično svi problemi riješe u sekundi. Ono što me mučilo mjesecima ili godinama se rasplete u vrlo kratkom roku. I ostvare kojekakve želje. Bez puno truda, bez poteškoća, nekako lagano...

I zašto onda ne ostati u toj fazi?
Sada jesam. Ova cijela godina je donijela taj neki pogled, prvenstveno planinarenje. Stavi malo u perspektivu ono što je bitno i što nije. I ljudi koji su sad oko mene a jako vjeruju u ovo isto. I vedri su i otvoreni i ništa im ne može stati na put.

I sama sam tek sad došla do toga nekako...i vjerujem da će na dalje biti lakše. Nekada nam se neke ideje vrzmaju godinama po glavi prije nego što smo ih u stanju zbilja prihvatiti.

Uglavnom, bojim se i sad, ponekad. Da ovaj "netko" koji je došao prerano ne nastrada jer sam ja sada drugačija. I da ja ne nastradam.
Pa ipak...vjerujem da bez obzira na sve, biti ću ja ok.

A mama, me opet iznenadila...ona svoju snagu pokaže tek kad se suoči s najgorim, Barem ovih zadnjih godina. Prije je uvijek bila snažna.

27.10.2016. u 05:56 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< listopad, 2016 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

- da imaš tri želje, koje bi bile?
- putovati
- a druge dvije?
- ne trebaju mi


imagine there`s no heaven...
it´s easy if you try
no hell below us
above us only sky...
imagine all the people living for today...




ČITAM:

The Art Of Being Yourself
brod u boci
semper contra
pozitivka

fale mi:
nelina gustirna

opijmo kočijaša što vozi naše dane...
Joanna has left Stepford
razotkrivam te
DragonFly


SLUŠAM:

Cohena
Springsteena
Roxette
Reamon
U2
Duran Duran
A-ha
Coldplay
Bon Jovi
Lenon
Catie Melua
Cranberries


GUBIM VRIJEME NA:
lutanja


JA SAM:
neodlučna
uporna
znatiželjna
hiperaktivna
smeđooka
visoka
pričljiva
dobra prijateljica
lijena ponekad
uvijek zaljubljena
maza
zaigrana
kreativna
točna
esteta
dizajnerica
prirodna
opuštena
društvena
tvrdoglava
....
svoja


VOLIM:
prirodu,
fotografiju,
drage ljude,
glazbu,
plivanje,
nebo...
i još puno toga..