so far away...

petak, 18.09.2015.

imali većeg zla?

Imali na svijetu većeg zla od neudane tridesetogodišnje žene?

S vremenom kako sam zašla u to desetljeće života, sve se više pitam isto. Zapričali se mi danas pod pauzom o životinjama i ljubavi prema njima i svemu sličnome. Da bi razgovor otišao na temu granica u odnosu sa životinjama, kolegi je nepojmljivo da ti pas ulazi u kuću, sjedi kraj tebe uz stol i sve slično. Njemu se to gadi, sve se više i više uzrujavao kako su se naši stavovi razilazili i razgovor napredovao.

Ja sam u jednom trenutku možda netaktično rekla da ima ljudi koji više i koji manje vole životinje...pa je on na to reagirao da on ne voli svog psa manje zato što ga ostavlja na dvorištu ili ne spava s njim u krevetu. Dok sam se ja brzo ispravila kako nisam mislila da ga manje voli, nego da jednostavno ima druge granice u tom odnosu i da mislim da ti životinja s kojom dijeliš prostor (a ova moja mačka je moja prva takva životinja) daleko više prirasta srcu i upoznajete se puno bolje. Do te razine da te prilično dobro razumije i ti nju...

I na to kreće rafal: Imam ja neke dvije tete koje su isto tako ko i ti ostale neudane i nisu imale djecu. Pa su te svoje pse zvale svojom djecom, plaćale im operacije od par tisuća tada maraka....la la...
A meni vilica pala na pod kod ovog isto kao i ti...to sam i ponovila njemu onako u šoku, a on je nastavio po svom.

Kad ti imaš djecu, onda tebi padnu životinje u drugi plan, shvatiš tko ti je bitan.

Nije to nešto što nisam mogla očekivati od tog kolege...i pitam se zašto me toliko šokiralo. Mora da je element iznenađenja.
Jer kako od razgovora o tome kako se odnosiš prema životinji, dođeš do toga da te maltene strpaju u koš poludjele usidjelice sa 15 mačaka?

WTF, meni zbilja nije jasno. Kaže mi prijateljica, ti si od onih ljudi kojima paše sloboda. I to stoji, potvrdili bi mnogi koji me znaju. Radim, neovisna sam, izgledam ok, ne patim jer sam sama, nemam nikakav bolestan odnos s mačkom, mačka je meni životinja jako prirasla srcu ali mi nikako nije zamjena za dijete koje nikad nisam ni željela.
Čitav život živim sa životinjama i obožavam ih, bilo je normalno da ću onda kada to bude moja odluka i kad ću se za nju moći brinuti kako ja želim uzeti jednu.
Požalila sam u nekoliko navrata jer i to je odgovornost zbog koje ne možeš sprdnuti se danas da sutra ideš u London na 3 dana pa otputovati bez dosta logistike kako zbrinuti mačku. Ali isto tako puno ti sreće donese njena igra, njeno razumijevanje, njeno predenje kad je najteže. To da ti uvijek dođe kad si bolestan, jadan, treba te utješiti i kuži te ponekad daleko bolje od ljudi i bez očitavanja lekcija i "ispravljanja" tebe. Već šutnjom i potporom, ono što malo ljudi shvaća da je jedino što trebaš kad ti je teško. Zagrljaj i svijest da je netko tu za tebe.

A ne da kad ti netko umre krene svatko sa pričom, a je i meni je teta deda strina ujna šukundjed i pitajboga ko umro od toga toga i toga i još te udavi u nedogled onom dosadnom pričom koju ti onako poluizbezumljen nisi ni u stanju niti želiš slušati a ljudi ti uporno serviraju.

I tako, evo, još se ponekad šokiram skoro pa onoliko koliko sam se šokirala još u gimnaziji kad sam prvi puta pred većim društvom izjavila kako uopće ne želim djecu i dobila vrlo glasno zgražanje i odgovor: Pa ti si čudovište....

Nije mi jasno po čemu je to jedan životni izbor toliko bolji, praviji i ispravniji od drugog. Zašto je tako prokleto teško gledati nekog tko je drugačiji i vrlo vjerojatno i djeluje sretan ispunjen i zadovoljan takav kakav je, bez da ga žališ, pokušavaš preobratiti ili čak otvoreno vrijeđaš bez pardona???

Kaj je to tako prokleto opasno u neovisnim lajavim ženama koje žive same s mačkama a imaju 30 i koju?

<	rujan, 2015					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv