so far away...

petak, 16.01.2015.

onima koji nisu tu...

dogodi se to...da nekome odemo iz života, naglo i naprasno...ne zbog njih samih, nego zbog nas...

a onda se zareda tjedan dana tmurnih i čudnih snova...o nekome s kime su nam se putovi davno razišli...

i nije nam jasno zašto se sad baš najednom...opet ti neki kosturi iz ormara ruše na nas...

iako smo ih davno spremili na sigurno, pozdravili se i razišli sasvim pristojno...

pa ipak nas gledaju ljuto preko ograde i pričaju štošta...znam da lažu....ali bole te gluposti...

i onda se požališ na sav taj košmar...i dolaze ti vijesti koje nisi želio čuti... koje te potresu najviše u zadnje tri godine...

da netko tamo negdje u prošlosti...više nije i ne postoji...

i da ga nikada više nećeš... nekako slučajno sresti...

iako si se nadao...

pa suze krenu... jer ne shvatimo mi to baš, ljudi....da ponekad zauvijek lupi svoj znamen...
i kad nismo spremni na to...

bila je ta jedna žena kovrčave plave kose...puna duha i života i smijeha...roditeljica kakvu nisam imala, prisvojena...
voljela sam nju i cijelu tu svoju obitelj jednako kao i onu u kojoj sam se rodila...

ali sam otišla...jer odabranik srca mog...ipak nije bio njihov sin...
iako smo mnogo dana, snova, putovanja, ručkova i smijeha svi skupa podijelili....i nikad mi neće biti žao zbog toga...

otišla naprasno, jedva se i pozdravila sa njima...
i sanjala neki oproštaj, toliko da se dovedem u red, tada...

ali, nekako sam se uvijek nadala...da ćemo se još jednom sresti....

sada znam da nju neću...
da je tamo negdje sa vuvijem i maxom i mojim tatom...nadam se da filozofiraju i smiju se dok piju nedjeljnju kavu negdje na nekoj terasi vikendice...

da neću stići objasniti tko sam ja...i zašto sam ja...da bi ostala ja morala otići od njih...da bismo svi bili sretniji...i njen sin i ja...

i sada je sve nekako na mjestu...ja sanjar i on, onakav kakav je, čovjek na mjestu...

i jedino za čim žalim je što neki nisu imali prilike vidjeti to...
i opako boli kad se neka vrata zatvore zauvijek...

zato...za sve one divne dane na terasi uz more, tamo na onom otoku...za sve osmjehe i pjesme...za sve lijene dane na kamenu uz more koje pamti sve...za ženu plave kovrčave kose...
uvijek ćemo pamtiti one sretne trenutke...
i smijati se plačući...

mayo...have a nice dreams... :(

<	siječanj, 2015					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv