so far away...

utorak, 19.08.2014.

Praške priče

Nakon 5 godina a da nisam izašla iz Hrvatske...a bome ni putovala ovuda baš puno, napokon je došao i taj, prvi službeni godišnji u životu. Nedefinirani je bio taj koji je predložio da umjesto na more odemo u Prag. Prvo sam se nećkala...pa bila sam tamo, možda bi bilo bolje ići negdje gdje nisam bila...no, vrlo brzo sam se i ja zagrijala za tu ideju. Cijena putovanja od 5 (realno 4) dana bila je samo 850 kn po osobi...sa zdravstvenim osiguranjem, prijevozom, hotelom i doručkom. Svidjelo mi se da putujemo po noći, a u Pragu smo već u 9 ujutro.

Naravno da je zloba otezala s rezervacijom, pa sam ja rekla kako je zadnji tren tamo negdje 31.07. Otišao je i uplatio put i dobio predzadnju sobu baš onog dana kad je oluja poharala Zagreb.

Krenuli smo u 10 navečer, autobus je bio loš...double decker, malo je bilo mjesta, a sjedala grozno neudobna. No srećom, to je ostala jedna jedina mana tog putovanja. Vodič se već u busu pokazao duhovitim. Uslijedila je dugačka vožnja, nekoliko stajanja, jedno na samoj granici Češke s Austrijom u nekom ludom zabavnom parku Excalibur...sa ogromnim zmajevima nad ulazom, avionom koji je pretvoren u restoran (vlasnik mu je Niki Lauda)....kić na vrhuncu, no očito je jako popularno. Kako smo došli tamo u noći, bilo je prazno i meni dojmljivije nego kad smo se vraćali, po danu.

Vodič nas je u tom trenutku bio probudio i nastavio sa pričom o češkoj povijesti koja je trajala pola sata i mislim da je sve ostale dobro uspavala, dok sam ja slušala polusatnu priču...mislim da je u tom trenutku pretjerao sa detaljima koji mogu zanimati samo velikog zaljubljenika u povijest. Pretpostavljam da su svi pomislili kako bi se moglo desiti da bude dosadan i ostatak puta, no, nije bio, naprotiv, oduševio je čak i mene koja inače nisam ljubitelj organiziranih putovanja.

Oko 9 smo već stigli u Prag...prošetali od željezničkog kolodvora, do Vaclavskih namesti, astronomskog sata...tu negdje smo se nedefinirani i ja izgubili na svoju stranu od grupe. Nakon ponovnog okupljanja (jer su i drugi uskoro dobili slobodno) u 2 sata, otišli smo se prijaviti u hotel. Već sam prema opisu shvatila da se radi o istom hotelu u kojem sam prije 13 godina bila na maturalcu. Nije se nimalo promijenio, klasični socijalistički hotel na periferiji. Bio je čist, doručak je bio sasvim u redu, osoblje je moglo biti i mrvu ljubaznije. Sve u svemu, jedan sasvim solidan hotel.

Popodne smo se vratili u grad, pronašli neku pivnicu u centru grada (iako se preporuča da se odmakne iz centra jer cijene drastično padaju pola ulice dalje)., zove se K medvetku (ime me oduševljava i dalje, baš je slatko)..koja je izgledala dosta in i bila prepuna. Pojeli smo gulaš i neko drugo jelo, klasično češko. Popili četiri pive...sve zajedno nas je izašlo manje od 500 kruna. Kruna je sad 28 lipa, dakle 140 kn. Prošetali smo opet centrom oko Vaclavskih, ufotkali hrpetinu fotki (dva luda fotografa).



Došli na Karlov most, koji je bio prepun ljudi...i ono što me oduševilo originalnog i prekrasnog nakita, slika, fotografija. Ljudi se međusobno kopiraju, stvari su slične, no to su sve registrirani umjetnici koji rade stvari koje zaista traže truda, a ne prodaju nanizane kineske đinđe. Sve je puno suvenirnica, od onih jeftinih, kineskih...do onih skupocjenih, unikatnih. Ponešto za svakoga. Znam da bi hrpetinu love bila u stanju ostaviti na tim štandovima i u suvenirnicama.



Na kraju smo naletjeli na nekog klinca koji je svirao uz Vltavu u nekom bircu. Popili tamo još jednu pivu i nažalost odslušali samo zadnju pjesmu...tamo su svirke od 5 popodne pa do 10 navečer. Malac je odlično svirao, pravi stari rock...baš je bilo gušt slušati ga.
Vratili se u hotel...zaspala sam umorna, kao klada.

Drugi dan imali smo organizirani obilazak...počeo je sa crkvama na starom dijelu grada gdje sam čula meni iznimno zanimljivu priču o tome kako je nastala đavolja biblija. Nisam to čula do sad i moram priznati da me baš tom pričom vodič pridobio u potpunosti. Uglavnom, u tamošnjem samostanu bio je jedan redovnik koji je očito gadno skrivio nešto. Odlučili su pogubiti ga, a on je rekao kako će u roku od jedne noći napisati čitavu bibliju. Oni su na to pristali. Redovnik je počeo pisati, no u jednom trenutku je shvatio da to neće moći i u pomoć je pozvao đavla i prodao mu dušu. Iako mu je kasnije to navodno Marija oprostila i išao je u raj, a ne u pakao. Uglavnom radi se o knjizi visine metar osamdeset, pisane kaligrafijom koja se nalazi u Švedskoj sad.

Kasnije su rađena istraživanja i neke stvari nikad nisu razjašnjene. Grafolozi su zaključili da bi čovjek, da je svaki dan pisao po 8 sati, pisao tako nešto 25 godina. Ok, nije nemoguće da je to netko zaista tako dugo pisao, a legenda govori da je nastalo u jednom danu. No, isto tako, analizom rukopisa može se odrediti kakve je volje netko bio; da li je bio tužan, ljut, nesretan itd...
Prema analizi tog rukopisa, taj čovjek koji je 25 godina pisao tu knjigu po 8 sati dnevno nikada nije bio niti tužani, niti ljut, niti ništa slično, već savršeno dobre volje i smiren. E to je već nešto što je praktički nemoguće.

Nakon toga, spustili smo se prema starom dijelu grada, svim dvorištima vlade, katedrali...u kojoj sam već bila, no nije me se niti mrvicu manje dojmila.



Kad smo vidjeli stražare, zamolio nas je vodič da ih ne hranimo štapićima ili im stavljamo cigarete u usta. Naravno, prokomentirala sam da ne znam kome bi tako nešto palo na pamet. No, kasnije se ispostavilo da nekome je. BIla je neka žena u grupi mu koja se fotkala sa stražarom. Pa mu utrpala štapiće u usta...čovjek si je to onako u neugodi požvakao, što će. Nakon tog, žena je upalila cigaretu i stavila mu cigaretu u usta. E, tad je čovjek napravio nešto iznenađujuće...spustio je pušku, uzeo cigaretu i popušio si ju. Turisti su to oduševljeno fotkali, no, tko zna što se desilo s poslom mu. Slijedila je zlatna uličica (u koju se sad ulaz naplaćuje pa nismo ušli u nju...to je još jedna pohvala za vodiča, proveo nas je kroz cijeli grad i vidjeli smo sve ono bitno bez da smo morali platiti i jednu ulaznicu...za to je postojalo slobodno vrijeme, kad je svatko išao kud je htio). Nju sam već vidjela pa mi nije bilo žao što ne idemo tamo. Spustili smo se sa svih tih vidikovaca do predivnog parka (kako je to nedefinirani opisao, sjećao ga se od svog daaaavnog posjeta Pragu).



Predivan park je zapravo zgrada senata i park oko nje. S velikim ribnjakom u kojem se nalaze ribe od pola metra. S albino paunovima koji su inače jako rijetki, hrpom kipova, jednim ludo neobičnim zidom i prekrasnim parkom. To je nešto što nisam vidjela u prvoj posjeti Pragu i zaista me oduševilo.
Nakon toga bili smo slobodni, za shoping i slično. Popili smo pivu u bircu kraj samog astronomskog sata...konobar nas je na ulazu upozorio da je cijena pive 95 kruna (valjda smo mu izgledali ko zadnji klošari...nedefinirani u svom komandos izdanju -hlačama s đepovima, majicom s kapuljačom, visok, čelav). Cijeli birc je u podrumu, u ciglicama, prepun prepariranih životinja, zbilja dojmljiv. U pet popodne imali smo doplaćenu vožnju brodom s večerom. Okupili smo se, krenuli se voziti...hrana je bila u redu (sjećam se da mi je to prvi puta u Pragu bio jedini pristojan obrok-ali tada sam bila nenormalno izbirljiva). Malo smo se družili s grupom...četvoro slavonaca su bili jako simpatični. Fotkali iz broda, čak su to možda najbolje fotke od tamo...no nije me ta vožnja toliko oduševila kao ona noćna, pijana od prije 13 godina, kad je kolega iz razreda, dežurni veseljak pjevao na sav glas, a skupina njemačkih penzionera nam oduševljeno mahala s drugog broda.



Da, sasvim se drugačije doživi jedan grad sa 18 i sa 30. Sa 18 ostalo nam je u sjećanju naše ludovanje, opijanje, zezancije....druženje. Ona ekipa iz srednje koja je uvijek bila dosta povezana, a tamo pogotovo. Sada, sada sam zaista vidjela grad, iako još ne sve.

Nakon broda, opet slobodno. Lutanje po centru, pa povratak u hotel.

Treći dan bio nam je u potpunosti slobodan. Još smo u Zagrebu odlučili da ćemo ići u zološki vrt jer ga nisam vidjela davnih dana, a to sam zaista željela vidjeti. Dobili smo detaljne upute od vodiča, uzeli dnevne karte koje vrijede za sve vrste prijevoza (metro, tramvaj, autobus i žičaru) i koštaju samo 110 kruna. I bome smo ju iskoristili.

Cijelo vrijeme vrijeme je bilo dobro, malo sunca, malo oblaka, malo kiše, iako malo hladnjikavo. Taj dan bilo je baš hladno ujutro. Mi smo se digli u 6 i krenuli fotkati prazan Karlov most. Naravno, nije bio prazan, nekih desetak ludih fotografa i jedan slikar su se našli tamo. Ali u odnosu na onaj kaos, to je bilo jako dobro. Puhalo je i bilo ledeno, kasnije je počela i kiša.



Sjeli smo na kavu u jedan moderni birc...kava je bila odlična (za razliku od one u Starbucksu-koju sam naprosto morala probati, a koštala je puno previše-2 velike kave za 210 kruna...od kojih je jedna bila kakao obični, a druga odvratna). Tu sam otišla u najljepši WC koji sam ikad vidjela. Pitala sam nedefiniranog dal se mogu useliti u taj WC...moderne lampe (samo kabl i žarulja koje vise sa stropa), kamenčići u lavabou, zidovi od cementa, pločice koje su imitacija drva...nešto prekrasno.

Nakon te kave, spremala sam se otići negdje kupiti flis, koliko je bilo hladno. No, polako se razvedravalo pa smo ipak krenuli prema zološkom. Uglavnom, cijelo vrijeme sam hodala s potkošuljom, kratkom majicom i debelim flisom skoro.

Metro (koji oduševljava nedefiniranog) pa autobus i stigli smo pred zološki u 9 ujutro. Negdje sam pročitala da se stare iksice mogu iskoristiti za popuste na karte. Kako još uvijek mogu proći pod studenta, potjerala sam nedefiniranog od sebe i na osnovu iskice dobila dvije studentske karte (samo 300 kruna, inače bi bilo 400..a ni to nije puno). Nedefinirani je sa svojih četrdeset i nešto dobio studentsku ulaznicu. Ulaznica vrijedi za zološki, botanički i dvorac Troju. Drugo dvoje nismo stigli pogledati.



Zološki...e to je nešto neopisivo. Veličine je cijelog Maksimira. Imaju sve moguće životinje. Sve je uređeno tako da je to nešto neopisivo. Imaju žićaru, vidikovac....uglavnom, hodali smo sve do 3 popodne i jedva smo stigli sve obići. Sjeli smo samo na 15 minuta pojesti kobasice i popiti pivu. Vukovi i pande su nam se jedini sakrili. Vidjeli smo geparda iz blizine, nigdje ograde nisu očite i čak je malo....frka gjedati geparda na par metara od tebe, a jednim skokom preko grma bi te mogao ugrabiti. Imaju krdo slonova i žirafa...Imaju polarne medvjede....ma, nešto neopisivo. Ja, kao ljubitelj životinja mogla bi danima biti tamo. Žičara je prava sedežnica, ona za jednoga i prvi puta sam se vozila na tome...ljulja se, zgrabila sam se čvrsto...ali u biti je super.



Nakon zološkog, povratak u centar. Malo lijevo (kad se ide prema Vaclavskima) od Karlovog mosta pronašli smo pravu staru pivnicu koja se zove Rudolfina. Pojeli smo juhu (koja je pitaj boga od čega, ali ima kima u sebi-kao i sve u Češkoj), nedefinirani je pojeo patku, ja sam pojela gulaš i popili smo dvije pive... opet manje od 500 kruna. A to je realno bio najbolji moj obrok u Češkoj...i jedan od boljih ikad.

Već skroz premorena dovukla sam se do žičare s kojom smo se popeli na Petrin...e tamo je divno. Hrpa parkova, ljudi uživaju na suncu...inače, gore se nalaze studentski domovi i najveći stadion na svijetu koji će izgleda srušiti jer ne znaju što bi s njime.



Došli smo do kopije eifelovog tornja, s kojeg je pogled neopisiv. Opet nam je iksica omogućila malo popusta...ali ovaj puta samo za jednu kartu. Popeli smo se na toranj, ufotkali hrpu toga...baš je dojmljiv, isplati se platiti kartu. Opet, nije skupa, nekih 120 kruna redovna.



Silazak u grad, još malo lutanja po suvenirnicama, hotel, spavanje.
U 7 smo već čekali pred ogradicom restorana, spakirani, torbe u predvorju, dok su drugi mahnito jurcali pakirati se. Trebali smo krenuti u pola 8, malo se kasnilo. Krenuli smo u Telč. E, tu su se već svi poznavali, zezali smo se u busu...fulali ulaz na autoput jednom, odmah se snašli i vratili. No, cesta prema Telču je bila zatvorena, šibnuli nas na obilazak. Napravili smo valjda 10tak kilometara na tom obilasku, na kojem su isto bili radovi...i došli do podvožnjaka ispod kojeg naš double decker nikako nije mogao proći...a to nigdje prije nije pisalo. Pa okolo na okolo, smijući se kako je teško doći do tog teleta...stigli do gradića koji na prvu izgleda jadno...a onda dođeš u centar. I otvori se bajkoviti trg, pun još boljih suvenirnica s drvenim igračkama i predmetima (nisu jeftini-kupila sam neku kajlicu za pod vrata s mišem i sirom za 180 kruna). Trg je neopisiv.



Vožnja do Beča, opet zabava i klafranje. Inače, ovaj je vikend bio gay pride u Pragu. Mi smo bili u zološkom, pa to nismo doživjeli, ali ostali jesu. Povorka je bila ogromna, bila je hrpa osiguranja, hrpetina ljudi, svi kostimirani, ma ludo.

Naš vodič je do tad nosio neki crveni karanfilič koji se iz aviona vidio. Rekao je kako su ga zezali da je to imao zato da predvodi paradu. Zanimljivo, cvjetić je nestao nakon toga :D
Proveo nas je po Beču...iako je to malo vremena bilo daleko premalo, opet, vidjeli smo ono bitno.



I vratio nas sve skupa u Zagreb. Odmorene, sretne, raspjevane.

Inače, nisam ljubitelj organiziranih putovanja. Volim sama rezervirati, napraviti planove, ići po mogućnosti autom i ići kud i kad i kako hoću. No, eto, ovo me oduševilo. Prvenstveno zbog vodiča koji nije mogao biti bolji. Čovjek je stvarno veliki poznavatelj Češke...što god smo ga pitali htio je i znao nam objasniti...gdje je što, kako, kamo. Pa čak i čudne stvari tipa gdje pronaći razvijač za fotke za kupiti. Usput nam je uvalio i hrpu povijesti i dobro je zapamtiti makar djelić toga, a osim u onom ranojutarnjem pripovijedanju nije ni na sekundu bio dosadan. Duhovit, zanimljiv, informiran, odlično organiziran...ma, svaka čast.

Ne znam da li je ovakva reklama dozvoljena...no, radi se o Alga travel i vodiča Franju Vondračeku. Preporuka u svakom pogledu. Bus je jedina zamjerka, ali za te novce, zbilja smo dobili daleko više od onog koliko je putovanje koštalo.

Potrošili smo svaki po nekih 900tinjak kuna. Dovukli hrpetinu (mislim da 30 konzervi) pive, svakome poneki poklonček...
Vidjeli toliko toga da sam još pod dojmovima...
I vratit ću se u Prag sigurno još puno puta.

Sve u svemu, oduševljena.

<	kolovoz, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv