so far away...

petak, 08.08.2014.

zašto je biti grafički dizanjer najljepši posao na svijetu?

Da, grozno je što ti se svi petljaju u dizajn i svi ga znaju. Da, još je gore kad te požuruju toliko da ti para izlazi na uši jer ti je svima sve hitno a danas su se sjetili da kemijske moraju imati otisnute sutra. Da, najgore je kad daš nešto u tisak nakon 35 izmjena i 450 mejlova sa klijentom kroz 5 dana jer mu je jako hitno sve, ali ne odgovara po 24 sata na mail...a onda te u trenutku kad se sve otisne nazove i kaže da bi on ipak sve promijenio.

Da, to su trenuci kad čak i oni koji su dvije i pol godine proveli čuvajući dijete sa problemima i još malo više razmaženo i starcima koji ga štite dok ti pleše po glavi...gube strpljenje.

Ali...jedna stvar je daleko veće težine od svih tih manje i više zabavnih "prednosti" struke...a to je da crtam...stvaram i radim ono što volim. Obožavam. I plaćaju me za to.

Jedna sam od rijetkih sretnika koji rade ono što vole. I super je moći svakome napraviti neku sitnicu, pa te dočeka čokolada ili teglica meda na stolu...sitnice koje te razvesele, a bome razvesele i tvoje crtkarije ljude kojima ih napraviš.

Kad ti usred godišnjeg uleti mali poslić...jer uvijek možeš raditi sa strane nešto. I onda se guštaš dok učiš crtati na tabletu. I iscrtaš naslovnicu i vinjetice za neku malu knjižicu i sav si sretan jer će nešto tvoje negdje netko čitati, gledati...
Činjenica da drugi ljudi bez nekog posebnog talenta i iskustva rade za neke sitne novce sve ovo što i ti...i znaš da bi uz malo truda mogao zarađivati više nego što sanjaš na freelance stranicama koje ignoriraš opet jer nemaš vremena za to.

Previše sam raštrkana; radim stalni posao...radila sam nakit (to je zanemareno sad), fotkala (to je isto zanemareno)...radim namještaj, lampe, vješalice i to obožavam...imam sto i jedan hobi i sve bi odmah i sad. Svi moji hobiji i struka su isprepleteni do te mjere da ne znam što je što. Nebitno je...volim to.

I nadam se da ću imati vremena razviti barem ponešto od svega toga. Jer nema većeg gušta od onoga kad netko vidi nešto što si radio i oduševi se. Volim pohvale. Jako.

Mislim da je baš to bilo ono što me najviše poticalo da crtam kao mala. Počela sam sa dvije godine, od kad znam za sebe u ruci sam držala ili olovku ili kredu ili komadiće nečega od čega sam radila makete, kućice, ukrase. I cilj svega je bilo zadiviti nekoga, napraviti nešto lijepo, što će se svima svidjeti i čemu će se čuditi, kako sam ja tako mala napravila nešto tako dobro.

Sada sam već velika...na prvom službenom godišnjem u životu. Bilo je i vrijeme, taman prije tridesete.
Ali...kad nešto treba napraviti, još sam isto ono dijete s velikom željom da impresionira...stvara. Igra se.

Kud ćeš veće sreće? Igrati se...a da te za to plaćaju?

<	kolovoz, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv