so far away...

srijeda, 25.06.2014.

zašto ne volim praznike...

jer se tad onako...barem malo opustim, pa pročitam dva stiha kod Alžbete Batori;

"nema više moga tate,
sad ne trebam nikome biti na ponos i na diku."

A suze krenu u potocima.

Savršeno dobro glumim. Tko bi rekao da od mene iskrene i otvorene, kojoj svaka laž piše na licu (iako rijetko i lažem, ponekad samo prešutim)...može postati tako dobar glumac. Učio me to dobro onaj posao sa djetetom koje me izluđivalo...samokontrolu sam usavršila. Ispod svega bilo bi podivljalo more očaja, nemoći i frustracije. Na van...ironični osmjeh.

Zatupila sam sve...ne znam je li to zbog nezadovoljstva onime kakav mi je život...nakon hrpe prevrata i promjena i toga da sam napokon došla do onoga što bi tati bio ponos i dika...a ne veseli me onako kako bi trebalo.

I pitam se da li me išta više veseli onako potpuno? Nekad je to bila samo jedna dobra pjesma...tu i tamo neki tračak takve jednostavne sreće sine i sad...ali rijetko.

I zato mrzim slobodne dane...i svu silu samoće nekad...one, kad se izbacim iz rutine i spustim ograde.
Jer tad...izviru tuge. Inače mislim da je dobro, da je sve to nakon dvije i po godine preboljeno.

A nije....nikako.

Samo zakopano. Sa hrpom drugih nekih boljih osjećaja. Pa hodam okolo....hrabra, savjesna, odlučna, vrijedna, dobra u onome što radim, lažno nasmijana....potpuno izgubljena. I nesretna. Već navikla da je to tako.

Koliko to treba vremena...da preboliš...prerano otetog roditelja?
I da...dozvoliš sebi opet osjećati?

Zaista...ne ovako, na rate, praznicima?

<	lipanj, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv