so far away...

utorak, 03.09.2013.

Slobodna...

Napokon. U malo stvari toliko uživam kao u odlascima s groznih poslova. A bilo ih je.

Nakon 2 mjeseca, opet razlaz sa firmicom. Plaću za sedmi mjesec čekali smo do jučer. Ispala je manja nego što je bilo rečeno, isplatili su nam je u 4 rate. Nakon moljenja, kumljenja, ucjena i prijetnji otkazom.

Jučer smo otkaz dale sve 3 kolegice. Prekjučer je otišla još jedna.
S takvim ljudima nema ni dogovora ni razuma ni ničega. Za svoju katastrofalnu organizaciju posla (dijete bi to bolje odradilo) i manjak koji je proizašao iz toga optužio je koga drugog nego nas, radnike. Koje su šefovi, a bome i kolege davili, gnjavili i mrcvarili cijelo vrijeme.

Tipična hrvatska priča. Kad mogu.

Neće više, ne meni. Nije mi problem dignuti dreku. Pokrenuti malo pobunu, zato i jesu mene pustili da odem bez otkaznog roka. Da ne mutim vodu više.

Nije mi problem boriti se. Ostati mirna dok se raspravljam sa bilo kime (ipak imam nešto za zahvaliti onome poslu prije; samokontrola koju sad imam je divljenja vrijedna).

Nije problem otići i početi stoti put iz početka.


I opet stara priča, samo, ovaj puta znam; ne želim tražiti opet posao. Zato toliki grč u želucu kad pomislim na slanje molbi i odgovore koji ne dolaze. Ne želim raditi za nekoga, oduvijek sam zapravo željela biti slobodnjak, raditi kako i kad i koliko meni paše. Samo sam mislila da ću prije toga steći neko iskustvo u struci, čisto da mi bude lakše raditi kasnije. No, ne ide to tako u Hrvatskoj. Iskustva ima, samo honorarnog, a tako će izgleda i ostati.

Krećem drugim putem, onim kojeg osjećam da je ispravan. Raditi ono što volim, freelancati, pa makar na svih pet polja koja me vesele; fotografija, grafički dizajn, izrada nakita i predmeta, preuređivanje i izrada namještaja, kreativne radionice. Srećom, posla će nešto biti, već je i dogovoreno.

Potrudit ću se da ga bude dovoljno za hranu stan i režije. Više ni ne treba, ako znam da me nitko neće ganjati da radim od jutra za sutra za kikiriki. Urlati na mene i prijetiti mi se. Dok nije u stanju u dva mjeseca zapamtiti nam imena. I govori nam; ona crna, plava...ona...ona. Ne može pozdraviti kad ulazi u lokal. I sjedi na terasi kopajući nos pola sata dok ti prati svaki pokret.

E dragi moji, nećete mi nedostajati.

Uostalom, moj nadimak adain je zapravo velško žensko ime koje znači krilata. Odabrala sam ga davnih dana, kad sam prvi puta kročila u svijet fotografije. Jer znači slobodu i lutanja. Mene se ne da vezati, ni ucjenama ni ničime. Ni kupiti. Mislim da sam to već puno puta dokazala.

<	rujan, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv