so far away...

nedjelja, 06.03.2011.

Pomalo sam pasivna. Ipak, priznajem. Unatrag pola godine napravila sam veliki preokret. Otišla, promijenila si život, otišla u nepoznato i moglo je biti i daleko gore nego što je. Sada umjesto jedne imam dvije obitelji, ovu drugu, ne planiranu, neobičnu i još...težu...teža je prava riječ od one moje.
Odlazak je bio svjesni odabir da krenem težim, ali svojim putem. Prijatelji su pomogli...postali obitelj...onakva u kojoj opet ne mogu razdvojiti pozitivne i negativne osjećaje, nastojanje da zaštitim nekoga tko mi je pomogao iako je u nekim pogledima bolno očito koliko je u krivu. I iako si uzima za pravo da me ponekad gnjavi...sve iz neke dobre namjere, ali na jako loš način. No, postoji li uopće dobar?
Izlaza ima samo nekoliko...reći da više ne mogu raditi kao bejbisiterica, vratiti se doma i gotovo sigurno uskoro opet imati problema u ovoj svojoj obitelji. Ili se "napokon pokrenuti" i svim snagama tražiti načina da i u ovoj naizgled beznadnoj državi nađem posao. Pravi, u struci ili oko nje, te neki samo svoj kutak. Makar to doslovce bio kutak, ali onaj moj, miran.
I, što sam promijenila? Okolinu, sve oko sebe. Sebe i nisam previše. Još se bojim. Još mislim da nisam dovoljno dobra. Još se ne trudim iz petnih žila...a čim se potrudim rezultata ima. Nije mi strašno loše....no i dalje nisam samostalna ni neovisna. Ni u kojem pogledu. A čim netko ima tu moć...desi se da ju zloupotrijebi. Pokazuje li to kakve smo osobe? Slabi smo, svoju slabost često znamo iskaliti na onima koji su ni krivi ni dužni, ali u nama podređenoj poziciji iz nekog razloga. Priznajem, znam i ja. Iako nastojim to izbjeći.
Moglo je biti i daleko gore. Još uvijek može postati. Kako bilo, bila sam odvažna u nekoliko trenutaka u svom životu. I odabrala. I opet ću, samo si moram stvoriti mogućnost izbora. I vjeru da mogu i hoću, bez obzira na sve. Ovo je moj put i moj život. Ne mogu ga podrediti drugima jer sam sama previše prestrašena da se borim za sebe. Ili ne nalazim načina.
Gdje ima volje, ima i načina.
I nisam toliko loša, ni toliko nesigurna, ni tolika neznalica. Da, ponešto mi nije uspjelo. Jer nisam zaista željela neke teške poslove daleko van struke i onoga što volim raditi. Za puno premalo novaca i sa puno previše šansi da postanem jako tužna i jako nezadovoljna. Da, propustila sam nekoliko prilika, bila nesigurna iako sam to odradila daleko bolje nego što sam mislila i svi su bili zadovoljni. Da, treba reći da nešto znaš i kad ne znaš. Ili da ćeš probati. Želim se opustiti, biti svoja, manje brinuti i više djelovati. Makar to bilo ludo kao što je upisati tečaj salse. Jer to odavno želim. Pa makar mi ne išlo najbolje. Barem ću se maknuti iz kruga "obitelji". I napraviti nešto za sebe. Što dobro djeluje na moje držanje i samopouzdanje.
Učim na svojim greškama. I promatram druge, možda s vremenom počnem učiti i na tuđima. Mada ove svoje ne volim zvati greškama. Već odabirom koji me odveo već nekuda. I nisam nedefinirana. Samo se tražim uvijek iznova. Ko i svi vjerojatno.

<	ožujak, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv