so far away...

petak, 20.08.2010.

the end...



jučer mi je bio rođendan...jučer si slomio sve što sam bila, sve što jesam, sve što ću ikada biti...
sve to više ne postoji...

ne znam kako si mogao, ne znam otkud ti okrutnost da zbog jedne tako male greške odustaneš od svega...
i to baš jučer, od svih dana...
i to baš tako hladno, porukama...

i to baš tako konačno i potpuno, tako da sad sjedil sleđena pogleda i gledam u prazno, gubim smisao života, gubim sve što volim, sve što želim, gubim i sebe s tobom...

kako si mogao? kako možeš samo tako okrenuti leđa vezi koja je za mene bila najdivnija, najsavršenija? Imam mane? A tko ih nema, ti nemaš? Zar nije to nešto s čim se može živjeti, napraviti kompromise, prilagoditi se?

Volim te...volim te tako užasno, tako bolno, tako nesretno, tako slomljeno da ne znam kako ovo pokrpati. Nikako. Ovo će ostati kao rana na mom srcu, duši, svemu što jesam jednom zauvijek. Kao da si umro, kao da te nema, kao...još gore od svega toga, jer je toliko daleko gore znati da si svjestan otišao od mene. Izabrao ne voljeti me.

Jesi li ikada? Je li popis mojih mana bio najava ovome?
Jesam li bila toliko glupa da ne vidim da ovo ne ide?
Je li samo meni bilo divno, lijepo, predivno, najljepše s tobom?

Toliko pitanja koja nikada neće dobiti odgovor.
Znam da život ide dalje, znam da ćeš sigurno brzo krenuti dalje, ne želim to znati, ne želim se još više lomiti.
Znam da ti se ne mogu javljati, da si reko svoje, ono daj odiiiiiiiiiiiiii....me ubilo.

Zar se nismo voljeli? Zar nismo bili sretni? Zar nismo mogli potruditi se?
Molim te....zašto me nisi volio dovoljno za ponovo?


Slomio si me...slomio si me onako kako sam se bojala da imaš moć onog trena kada sam shvatila da te volim više i potpunije nego što sam mogla sanjati da se može.

Volim te, uvijek ću te voljeti, makar si me povrijedio kao nikada nitko.
Uvijek ću te željeti, da se vratiš, da odnekud dođeš, da se predomisliš, da kažeš da me voliš i da ćemo probati ponovo.

Poznajem te, znam da nećeš doći. Niti ikada više htjeti nas, mene, natrag, sve što smo imali...
I to toliko boli da ne mogu i ne znam kako živjeti dalje...

20.08.2010. u 05:43 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< kolovoz, 2010 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

- da imaš tri želje, koje bi bile?
- putovati
- a druge dvije?
- ne trebaju mi


imagine there`s no heaven...
it´s easy if you try
no hell below us
above us only sky...
imagine all the people living for today...




ČITAM:

The Art Of Being Yourself
brod u boci
semper contra
pozitivka

fale mi:
nelina gustirna

opijmo kočijaša što vozi naše dane...
Joanna has left Stepford
razotkrivam te
DragonFly


SLUŠAM:

Cohena
Springsteena
Roxette
Reamon
U2
Duran Duran
A-ha
Coldplay
Bon Jovi
Lenon
Catie Melua
Cranberries


GUBIM VRIJEME NA:
lutanja


JA SAM:
neodlučna
uporna
znatiželjna
hiperaktivna
smeđooka
visoka
pričljiva
dobra prijateljica
lijena ponekad
uvijek zaljubljena
maza
zaigrana
kreativna
točna
esteta
dizajnerica
prirodna
opuštena
društvena
tvrdoglava
....
svoja


VOLIM:
prirodu,
fotografiju,
drage ljude,
glazbu,
plivanje,
nebo...
i još puno toga..