so far away...

četvrtak, 11.06.2009.

pobjede i porazi

Ovo je dan koji želim pamtiti.
28.4.2009. godine,utorak

Nekoliko dana prije, napisala sam zadnji ispit na svom fakultetu. U ponedjeljak, profesor me pitao da li sam zadovoljna peticom. Nakon 5 mjeseci, konačno sam silno željela proći i taj ispit. Naravno, napisala sam ga i bolje nego što sam sanjala. Bilo je još nekoliko ljudi tamo koji su slavili to što su položili zadnji ispit, ja sam samo šutjela. I široko se osmjehnula na izlasku. Nisam baš ni bila svjesna što se dogodilo. Ni kad me prijateljica protresla za ramena i rekla mi, mala, pa završila si fakultet. Ni iduće jutro kad su mi na toj mojoj najdražoj katedri upisali i zadnju ocjenu u indeksu, zadnju nepopunjenu rubriku i predmet koji sam voljela koliko i ljude tamo. Naravno, pogađate, fotografiju. Ni kad su mi najdraži ljudi oko mene čestitali.

Shvaćanje je došlo polako…onog trena kad sam izašla iz autobusa u svom selu. Udahnula svježi zrak, dok su na radiu svirale neke dobre pjesme i kad je suza krenula. I onaj osjećaj da sam ipak napravila nešto veliko i važno. I trenutak kad je nekoliko koraka prije moje ograde krenula pjesma koja će me uvijek podsjetiti na taj dan. Fields of gold. I moj dragi pas koji me dočekao sretan, kao i uvijek i skakutanje sa njim po dvorištu dok pjevam pjesmu koju sam uvijek voljela, ali ću je uz ovo pamtiti. I onda ulazim u kuću i pjevušim. A neki meni najbliži ljudi odbijaju se veseliti sa mnom. Jer je taj uspjeh došao prekasno, jer im jednostavno nije bilo jasno koliko mi to znači. I ostala sam zbunjena sve do sad. Jer su se i oni borili da mi omoguće studiranje, jer su trebali biti sretni zbog mene. Ne želim im zamjerati. Želim pjevati i skakutati kao dijete. I otad se veselim svakom, malom uspjehu svih ljudi koje volim.

<	lipanj, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv