so far away...

srijeda, 29.10.2008.

idemo...

zar je toliko malo potrebno da te poraze?
da kažeš,u redu,bolji ste,neću ja više...

ili se samo ne znaš truditi onako kao da ti je to sve na svijetu?
onako kao što si znala nekad...probati i s lakoćom uspjeti?

jesi lijena?

ili si samo odustala jer te strah?
jer se bojiš onih koji su bolji,a uvijek ih ima...

zašto si se nekad borila?
a sada se samo želiš sakriti?

ne nisi više najbolja...ni u svom selu...
ali,zar to moraš biti?

zar ne znaš drugačije?

idemo,probaj...
znam da to voliš...
i znam da to želiš...
ne moraš biti najbolja...
samo to budi ti...

idemo...

subota, 18.10.2008.

gdje si?

koliko koštaju tvoji osmjesi
koje viđam samo ponekad
toliko rijetko
da zaboravljam
kako je to
smijati se

koliko košta ona tamo ptica što cvrkuće
i ono tamo jezero
što su ga okovali
ogradom
da ni ona tamo više ne leti

koliko košta vjetar
koji te prati
dok lutaš?

koliko stoji sloboda
koju imaš
kad sanjaš?

gdje su nestala lutanja
i lišće na putu
gdje su magle
i promrzlo nasmijano lice

zar je to toliko skupo?

ili su nas odnjeli
oni
što stvaraju ograde
i oko jezera
i oko nas?

ili si još tu negdje?
gdje da te tražim?

petak, 17.10.2008.

sjećaš li se?

sjećaš li se onog proljeća...
kad smo zadnji puta odlazili sami...
otkrivati nova mjesta...
i sanjati snove koje smo znali da možemo dosegnuti...

sjećaš li se one vode, onih kapljica, onog sunca i povjetarca?
sjećaš li se kako smo sjedili na kamenu i gledali zvijezdice od sunca u kapljicama kraj nas...
koliko smo smireni i sretni bili što postojimo,
što se volimo...
što imamo neko sutra zajedno...

nismo se pitali
kakvo je
i dali ćemo moći
znati
i uspjeti
opstati u ovome ludome svijetu

nismo se brinuli
zbog propalih fakulteta
loših poslova
ili poslova koje nemamo
nismo se brinuli zbog stanova i kredita
i činjenice da nemamo
i nećemo tako skoro
imati svoj kutak....
nismo se bojali
nismo sumnjali...

jesmo li bili djeca?
jesmo li sanjali bez pokrića?
jesmo li sad sebični?
tražimo li previše?
neki imaju još manje od nas...
neki su bolesni...
neki umiru...

zašto su se sva prijateljstva utopila u monotoniji svakodnevnice?
zašto smo svi nezadovoljni?
prestrašeni?
nesigurni?
zašto zbrajamo dugove....a ne osmjehe?

zašto smo tada...još tog ne toliko davnog proljeća
mogli sve na svijetu?
a sad više ne znamo kako, ni kuda ni gdje ni zašto?

i zašto nam je toliko teško
biti opet neka sretna i nasmijana djeca?

<	listopad, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv