Da li nam je korupcija genetski kod ili jednostavno kao nacija imamo lošu krvnu sliku? Kako god, u praksi se pokazuje da kod nas izbori ne služe ničemu osim da bi se tobož pod patronatom želje većine s biračkim pravom na tronu smjenjivali jedni ili drugi. Kao rezultat gledamo uvijek jedne te iste bez obzira na teretni list kojega kao referencu sa sobom nose. To je toliko uobičajeno da teretnjaci uopće ne osjećaju nelagodu, a kamoli neugodu. Ako ih tko što mlako i priupita, istog trenutka zauzmu obrambeno-napadački stav pozivajući se na ukazano im povjerenje.

A povjerenje je izgleda beskonačno.
Bez obzira na činjenice koje svakodnevno zapljuskuju ovu našu stvarnost.
Bez obzira na sve kupljene, krivotvorene, nezaslužene i na sve moguće nelegalne i nelegitimne načine stečene diplome, ali očito i svjedodžbe.

Korupcija procuri gdje god zagrebeš.
Shvatiš da je to čitava mreža loših, pokvarenih, iskvarenih karaktera spletena po sistemu ruka ruku mije s vlastitim kodeksom pokrivanja međusobnih sranja i razrađenim sistemom nagrađivanja za tzv. lojalnost - kako to samo gordo zvuči!!!. Mreža nemorala koja glumi elitu i besramno koristi povlastice ostvarene na trošak naroda koji traži obroke po kontejnerima za smeće. Doduše, još uvijek izgleda ne u dovoljnom broju.

I tako, u ovom ustreptalom razdoblju pred nove lokalne izbore od kojih svatko kome je ostalo još malo zdravog razuma ne očekuje ama baš ništa, osim eventualne smjene jednih da bi na pozornicu kročili drugi koji su zapravo bili prvi, pa nakon toga drugi i tako u nedogled koji im je i jednima i drugima priskrbio fino popunjene (ili nepopunjene) imovinske kartice, želudac mi se ne okreće od njih već od većine nas koji će ponovo ulijetati u šupak tima i takvima s primisli da bi se možda, ako bude sreće i sami mogli naći u tom biranom društvu i postati "viđeni građani".

Ma hajde, molim vas!!!