Kao narod, kao cjelina, priznat ćete postoji velika vjerojatnost da bismo imali neku nezavidnu "šrink" dijagnozu. Kada bi takvi psihići
za čitave nacije postojali.
I ovdje i u svijetu popularno je govoriti kako ne valja generalizirati. Ali, oprostite meni to u mnogo slučajeva ne drži vodu jer, što imamo
reći u svoju obranu, mi protivnici, generalizacije kad toleriramo:
- zapošljavanja na najvišem nivou pojedinaca s plagiranim, prepisanim, kompiliranim, uređenim, dorađenim radovima na kojima su stečene diplome, znanstveni nazivi i velike životne povlastice;
- štura priopćenja o nekakvim procesima tijekom kojih nikada ne saznamo da li je imovinska korist nezakonito stečena ikada vraćena državi, narodu, proračunu ukoliko se radi o financijskim sredstvima;
- izvješća raznih većih i manjih čelnika o njihovom radu koja ne sadrže ni slova o njihovom radu;
- šetnju dokazanih nasilnika i ubojica među nama;
- mobing u svakoj radnoj sredini;
- diskriminaciju po svim pitanjima a naročito onu po količini poslušnosti ili političkoj podobnosti;
- upletanje politike u svaku poru javnog rada i života zbog čega patimo prvenstveno mi - građani ove zemlje;
- diskvalifikaciju ljudi koji misle svojom glavom...

i mogla bih ovako do prekosutra. Dakle što imamo reći u svoju obranu? Gdje je taj naš glas javnosti. Gdje je kritična osviještena masa? Gdje su pitanja onima koji bi na naša pitanja morali jednako spremno odgovorati koliko spremno izjavljuju pred kamerama kako smo im upravo mi dali mandat, povjerenje i štošta!???

Mi smo društvo obrnute tolerancije.
Toleriramo sve osim jedni druge - mi mali, koji nismo svjesni da smo mi jedinstveni moć i snaga koja može promijeniti sve - u svoju korist i u korist ove jadne zemlje koja da nije tužna bila bi smiješna.
Zbog naše obrnute tolerancije.

Koja je jedini zakon koji se ovdje poštuje.