Dnevne doze inputa o odljevu mozgova, radne snage, mladih, čitavih obitelji ...
ne prestaju se smanjivati.
Ponekad se ne možeš oteti dojmu da je piscima redova na tu temu čak i drago,
jer, kao da ne bi imali o čemu pisati.
Ili im nedostaje senzacija... Nebitno.
Činjenica jest da ljudi masovno odlaze iz ove zemlje koja je na dobrom putu
uskoro razočarati i najzadrtije optimiste.
A oni koji ne odlaze...
Prosječni stanovnik Zombielanda koji je korijenjem duboko vezan za svoju mater
zemlju i ne da se s nje poprati vijest o odlascima svojih zemljaka kao i svaku drugu.
Ako mu je u ovom trenutku dovoljno dobro, zemljake u odlasku smatra neznalicama
i nesposobnjakovićima. Osim toga, njemu je sasvim O.K. pa što bi se zamarao
sudbinama tih koji su si ionako sami krivi za svoju situaciju.
Ako mu pak nije dobro, zavidi onima koji odlaze i sažalijeva sam sebe jer nema,
kao i oni, rođake vani pa da i sam krene.
A zapravo se boji. Nema hrabrosti. Ali to neće priznati. Nikome, pa ni sebi.

Uglavnom, kako god okreneš, krivi su ovi što idu ća.
Nitko drugi i ništa drugo.
U Zombielandu karavane već dugo odlaze.

A psi više čak i ne laju.
Av!