četvrtak, 16.11.2017.
Na poslu
Danas i jucer. Sjedim na poslu deset sati. Tako je dosadno da sam iscrpio energiju iz petnih zila. Nista apsolutno nista nam ne zadavaju od zadataka montaze. Po taj posao smo i dosli. Niti metle nam ne daju u ruke. Reko najdosdniji teren do sada. Kada smo ih pitali kada mozemo da podjemo kuci, rekli su nam da je to do nas. Nije da smo nikakvi radnici. Ekipa je da pace vrhunski tim montere. Ali kao oni imaju svoje radnike a mi smo tu da popunimo kvotu broja radnika. Puj jebem ti. Ucrva se i iskrivi ledja sjedenjem. Pa sto se odma nisu izjasnili da im treba samo broj ljudi. Pitaj boga koliko oni dobivaju eura po meni kao broju koji sjedi na klupi i ceka kraj radnog dana. Hvala bogu pa u 6 sati krecemo prema lijepoj nasoj. Jedva cekam da predjem granicu na Macelji i udahnem lijepi hrvatski zrak. Nadam se da ce me poslati da odradim josh koji dan negdje na terenu u ovome mjesecu.
