uskoplje
20.10.2005., četvrtak
Uskopaljski abecedarij (34): G kao gostionice
 Uskopaljske gostionice oduvijek su imale prozaična imena: ničega, čini se, u njima nije bilo razigranog i vickastog, niti su ta imena ičim nagovještavala atmosferu koja vlada u njihovoj unutrašnjosti. Zvale su se, poput mnogih, najobičnijih i najbezličnijih gostionica tog doba, najčešće po zemljopisnim pojmovima ili kakvim drugim uobičajenim i bezličnim imenima za koje se u doba socijalističke izgradnje smatralo da su više nego pogodna (čitaj neupadljiva) za gostionicu: Vrbas, Volan, Rosinj, Vikend, Ploča, Lovac, Odmor... No, ta imena ljudi ionako nikada nisu koristili, već je redovito ime gostionice bilo i ime vlasnika, pa su pravi nazivi uskopaljskih gostionica zapravo glasili: Kod Stipana, Kod Tirića, Kod Tokića, Kod Bikića, Kod Šandre...No, ni ova imena za strance vjerojatno nisu nosila, kao što, pogotovo, ne nose danas sa sobom prizvuk kakvog ima recimo hašekovski naziv K staroj poštarici ili, pak, Pikova dama, no, domaći ljudi su, personificirajući na taj način gostionice, s njima vezivali one sitne slojeve i nijanse po kojima se jedan vlasnik razlikovao od drugog, to jest jedna gostionica od druge. Tako su gostionice, baš kao i njihovi vlasnici, prema gostu znale biti u početku stroge i otresite, a kasnije, kad se malo popije, dušu bi iz njedara čovjeku dale, bile su sitničave, pa bi naplaćivale svaku razbijenu čašu ili, pak, široke ruke, pa bi se u njima pilo, a da nitko ne bi znao tko to plaća. Znale su, naposljetku, gostu došapnuti i kad je vrijeme ići kući, poput onog gostioničara koji je pred fajrunt uvijek neuvijeno uzvikivao:»Haj mo ko ne čeka konobaricu!»  Zlatno doba uskopaljskih gostionica bez sumnje su osamdesete godine prošloga stoljeća. Te godine obilježila je s jedne strane posvemašnja ekonomska kriza, a s druge postitovsko popuštanje sveprisutnog partijskog pritiska. Obje ove pojave itekako su pogodovale upravo gostionicama. Ne kaže se, naime, bez razloga da što je kriza veća, ljudi više pribjegavaju čašici i raste potrošnja alkohola, a, s druge strane, odjednom zadobijene slobode, ako svaki put i nisu potjecale iz kavanskog miljea, ono su uvijek imale svoj prvi odjek upravo u njima.U kavane su, neki češće, neki rjeđe, zalazili svi ili gotovo svi uskopaljski muškarci (a žene rijetko, odnosno gotovo nikako). Jedni s izlizanim špilom karata u džepu i obveznom plavo-bijelom kutijicom sode bikarbone za napade gastritisa ili probuđeni čir na želucu, a drugi uređeni i ozbiljni s vjerom da su upravo gostionice mjesta za ozbiljan, «muški» razgovor i «sklapanje većih ili manjih poslova», a između ova dva tipa, kronera i godišnjaka (jedino godišnjaci, oni koji se jednom godišnje napiju, osjećaju mamurluk, kažu kroneri, koji mamurluk kao pojavu ne poznaju), u gostionice se slijevala sva sila raznih podtipova koji su se, kao i u svim drugim gostionicama samopredstavljali kroz imitaciju. Tako su se Uskopljani, kada bi prekoračili prag neke od brojnih gostionica, preobražavali u ono što su sami željeli biti, ili, samo naizgled čudno, u ono za što su ljudi u kavani držali da oni jesu. Bilo je tu onih isuviše glasnih Rvatina (“a-Isa-ti!»), ali i onih tihih, koji su, u strahu, svako malo u nekom od gostiju vidjeli komunjarskog žbira s uhom «ko repuh». Zalazili su tu i zamišljeni kauboji, ali i lokalni snagatori, koje bi redovito, ako nitko drugi ne bi, prije fajrunta dokrajčio alkohol. Bilo je tu bogatuna, koji su se rasipali novcem, “kesajući se” izvlačili mast sirotinji, ali i škrtaca koji su, pri svakoj pomisli da naruče još jednu, podlakticom stiskali svežanj novaca u unutrašnjem džepu kaputa… Svaki od tih likova, a i bezbroj drugih, imao je i ima svoju priču, koje, opet, kao uostalom niti priča općenito, ne bi bilo da nije bilo i da nema potrebe za imitacijom. U dnu svake od tih priča unatoč uvježbanoj imitaciji nekoga iz bogate palete likova, krije se, ipak, na kraju, mala i nepatvorena priča o ljudima koji, zalazeći u gostionice, nisu željeli pričati priče, nego su pokušavali na trenutak u njima - živjeti! Fotografije: 1. www.uscople.tk (M. Juričević); 2. www.backpak.ba |
Prvi post na uskoplje blog.hr napisan je 21. listopada 2004. godine u 22.25 sati
-
-
uskoplje.blog homepage