Uskopaljska pjesnikinja
Nevenka Budimir danas ima rođendan, pa tim povodom, kako je to već običaj na ovome blogu, donosimo jednu njenu pjesmu. Uživajte!
Iščekivanje
Teška zimska, snježna noć.
Topla soba, vatra hukće, gori,
kroz tišinu sporo otkucavaju sati
i nema nitko riječ da prozbori.
Djeca su već odavno u snove pala
i zadnja se svijeća na prozoru gasi.
U daljini odzvanja buka na cesti,
krade me samoća, nitko da me spasi.
A moja svijeća dogorjela nije,
u svojoj koži još postojim
obhrvana dubokom tišinom,
ničeg se ne bojim.
Kad svijeća svjetlost zadnju dade,
dolazio ti si kući,
čekam da otvoriš vrata
iako znam da nitko neće ući.
Ne vjerujem tuđem tresku cipela u snijegu
otvaram vrata, onda opet tuga.
U sobu se vraćam,
a noć duga, duga.
Nevenka Budimir rođena je 22. lipnja 1957. godine u Donjoj Ričici. Osnovnu školu završila je u Pavić Polju, a srednju u Uskoplju. Živi i radi u Podgrađu.
Pjesme je objavljivala u Skopaljskom vjesniku. Pjesme su joj objavljene u zajedničkoj zbirci s N. Plejić i J. Kolakom Prosinac pozdravlja Uskoplje (Hrvatska uzdanica, Uskoplje, 1996.), a zastupljena je i u panorami Petnaestorica (Hrvatska uzdanica, Uskoplje, 2000.), iz koje je i preuzeta ova pjesma kao i podaci o pjesnikinji.