“Kakovih 20 m više vrela Krušćice nalazi se špilja, u kojoj bi se po pripovjedanju seljaka našle razne zanimljivosti. Ulaz u špilju zatvoren je jednom stijenom, koja se sa stropa poput zavjese tako objesila, da je ulaz, ma da je 3 m širok, tako nizak, da se čovjek samo puzajući može uvući u špilju. Iza ove zaprjeke dolazi se u hodnik širok 4, a visok preko 5 m. Strop hodnika sveden je u obliku kubeta, s kojega neprestano padaju vapnenaste ocjedine, te kameneći se tvore na podu divne stupove i razne druge oblike. Vazduh je u špilji vrlo oštar, a jeka tako jaka, da najmanji glas, dapače i ista kap kad padne, proizvodi silnu huku i buku, od koje se čovjeku oko duše nekako stisne te se malo ko usuđuje daleko u nutrinu, jer mu i nehotice pada na um, da će ga živa zakopati. Pripovjedao mi je jedan tamošnji žitelj, koji je sa društvom malo podalje u špilju ulazio, da je u njoj naišao na kozju glavu, oblivenu kamenom (sigom) i da je pipajući po stijenama našao rafu i na njoj lonac; ali da mu u strahu ni na kraj pameti ne bijaše, da ga sobom ponese. Tim hodnikom, kroz koji je tako vjetar duhao, da su morali zublje unatrag okrenuti, išli su, veli taj seljak, sve to dalje i kad su došli do mjesta, gdje se taj hodnik svršava, nađoše u stijeni otvor, visok 1 m. Iza ovog otvora nastavlja se opet drugi hodnik, u koji više nisu smjeli ulaziti. Vele da je amo ulazio neki sada već pokojni Sulejman-beg, koji da je naišao na mjesto, gdje tu špilju mala rječica (valjda Krušćica) prosijeca i preko koje da je kamena brv. Pripovjeda se, da ta špilja vodi sve do Fojnice, jer da je nekakovo pašće, koje je za plijenom u nju utrkalo, u Fojnici osvanulo…”, ispričao je prije više od sto godina stanoviti
Matko iz Bistrice učitelju
Franji Martinčeviću, a ovaj to zapisao. Mi danas čitamo.
Prvi post na uskoplje blog.hr napisan je 21. listopada 2004. godine u 22.25 sati
-
-
uskoplje.blog homepage