nestašna usidjelica

četvrtak, 23.12.2010.

Došla je danas. Sva živčana, božićno crvena i pomalo nakostriješena. Nešto na njoj ipak nije bilo prijeteće, iako se još s vrata krenula predstavljati kao inspektorica rada i mahati mi onom njenom značkom, od pogleda na koju mi u želucu uredno prokuha, a stolica se instant pretvara u šalšu. Objasnila je žurno da upravo radi u susjedstvu i da ima veliki problem i da bi me molila za uslugu.
Radila je kod susjeda picajola, koji je prije par mjeseci za dućan od žene dobio kaznu, jer nije imao u dućanu obavijest o posjedovanju bilježnice u koju neutješne mušterije mogu suzama ispisivati svoje doživljaje. Kazna je bila trijs milja kuna, na što je susjed odlučio zatvoriti dućan, poslat ženu doma, a inspektorat i država nek se jebeju sa svojim glupostima. Ko im jebe njima mater, budalama.
Susjedu je ostala na grbači picerija u kojoj se nesretnoj inspektorici baš pokvario njezin portabl printer, baš sad kad je trebala isprintati taj jebeni izvještaj, pa se sjetila da u blizini ima neka printaona pa je dotrčala sva usplahirena molit za uslugu.
Naravno da bih joj napravila svaku uslugu. Očistila stan, pomilkila je po glavi, popravila joj frizuru, ten, izglancala cipele, skinula joj ono salo oko struka, podigla sise, ma sve, sve, samo dok je usluga i dok mi ne dolazi poslom svojim. A ko jebe susjeda i taj izvještaj na kojem je sigurno zaradio još jednu kaznu za nešto. I ko jebe to što smo mi zečevi u šumi, a vuk je baš sad ćopio njega a mene nije. I ko jebe to što upravo pomažem vuku da ga bolje stegne.
Pa sam tako ljubazno printala joj sve po spisku, kad me ona isto tako ljubazno priupitala da je li je ovo sve moje ili sam ja samo studentica na ispomoći. Na što sam se razlila po cijelom podu i krenula joj lizati potplate zajedno s onim oštrim štiklicama, da, ja sam upravo to, studentica, a cijeli život je predamnom! jupijej. I hihihi, hahhaa, ma hajte molim vas, jelte... zrak je naprosto cvrčao od ljubaznosti i dragosti, dok mi je od silne zahvalnosti odlučila otkriti novi horror za nas male zeke. Naime, reče ona prigušenim glasom, postoji sad jedna knjižica o evidenciji o dolasku, boravku i odlasku s posla, koju svaki zaposlenik mora voditi i koja mora biti tu na radnom mjestu. Ukoliko knjižice nigdje nema, e onda se kazne kreću od 60-90 tisuća kuna. I da to obavezno kažem svom šefu i da nek on to sa knjigovođom vidi, i da je to knjigovođa nama trebao već reć jer knjigovođe, navodno, to znaju.
Naravno da pojma nemam o tome, naravno da ni šefonja nema pojma o tome, a pretpostavljam da i knjigovođu boli kurac. Knjigovođa je naš stara garda koji u svojem opisu posla ima samo zbrajanje prometa i onda uštimavanje zbroja sa stvarnim stanjem i ništa više od toga. A sa šefonjom sam već prošla jednu neuspješnu svađu oko moje želje da se knjigovođa zamijeni nečim mlađim, bržim i sposobnijim, pa sam oko papirologije, pa i oko svega digla ruke. Isto kao što je šefonja digao ruke i rekao meni da neka ja to vodim.
Da, baš mu daleko ja to na ovaj način mogu odvest...
No sad, ipak i s obzirom da sam preimenovana u studenticu na ispomoći, nevino sam obećala to saznanje podijeliti sa šefom i zahvaliti nebesima na ovom neočekivanom daru u obliku preljubazne i predrage inspektorice. Plavuše, isto kao ja.
Samo moja kosa kraća. Pamet bi trebala onda biti duža. Trebala bi.
Poslala sam šefonji mejl s posjetom inspektorice i rasponom kazne. Ukoliko ga ne strefi novi infarkt, uspjet će sutra pročitati i drugi mejl gdje je inspektorica samo draga ženica koja daje protuuslugu na uslugu.
I neću se više nervirati oko toga što živim u državi gdje se dobija kazna u rasponu od 60-90 tisuća kuna zato jer se ne upisuju radni sati, ali zato poslodavac može mjesecima ne uplaćivati doprinose i ne davati plaću, a da mu taj isti inspektorat, koji, navodno, štiti radnike, ne može ništa.
I neću se nervirati zato jer svi lažu da se poduzetnicima otežava preživljavanje.
Super je biti poduzetnik u Hrvatskoj.
Imaš radnike, jebeš ih da si pišu sate i minute, prijaviš ih na minimalac, a onda im još i ne moraš uopće dati plaću i sve je po zakonu.
Samo je još važno da u dućanu imaš obavijest da posjeduješ bilježnicu o pravu na pisani prigovor u skladu sa čl.8.st.2. Zakona o zaštiti potrošača.

Neću se nervirati i neću si radit šalšu po crijevima.

Razmišljam o tome da se prijavim kao čistačica na neki kruzer i odem daleko daleko najdalje i da me nema mjesecima.
Plaća preko hiljadu eura,
Smještaj Džaba.
Troškovi nikaki.

Da okusim malo tu razliku u odnosu na ovo preživljavanje.
Plaća = 3000 kn.
Garsonijera = 2000 kn.
Stručna sprema = Visoka
Sposobnost preživljavanja = 0,5
Posebna sposobnost = uspješno oponašam izgled studentice na ispomoći

Skrojena za čistačicu na kruzeru.

A sad idem mirne duše kod susjeda poručati si jedan komad od pice.
Sutra mi je zadnji radni dan.
Valjalo bi to malo proslaviti.
Da, baš bi.

23.12.2010. u 15:45 • 4 KomentaraPrint#
< prosinac, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Komentari da/ne?

Nahrani me!





Free Counters
Free Counters

Za one koje iz nekog razloga zanima:
moja e-mailadresa@net.hr

prati ona samu sebe u širokom luku...













Check out 99designs for Logo Design