Opet je ponedjeljak, opet sam se izbacivala iz kreveta prije sunca, prije dana, opet vozila dugo i opet sam zbunjena jako.
Slušala sam jučer zvona kako mole posjetitelje na jutarnju misu, i čudila se kako još uvijek postoje ljudi koji žive usred grada, koji oko sebe imaju izvore, vrutke i virove raznih informacija, i koji, svejedno, idu jutrom u crkvu i pobožno slušaju tamo nekog umantijanog momka. I kako još uvijek postoje ljudi koji uzimaju zdravo za gotovo i vjeruju svemu što im se servira. I koj klinac nisu već izumrli. Bit će da je zato jer je umantijani momak rekao da se valja razmnožavati, pa ga ovi zdravozagotovo slušaju. Nikad neće izumrijeti takvi ljudi.
Onda sam se čudila malko i tome što televizija pokazala da postoje isto tako ljudi koji vjeruju da Sanader nije kriv, nego da mu podmetnulo.
Danas se opet nalazim u čuđenju. A nisam ni pjesnik, ni pjesnikinja.
Samo čudakinja.
Hoću-neću, portali me navlače na politiku, serviraju sve to nešta i onda se hoću-neću pitam da li da vjerujem Kukuriku koaliciji kao što neki vjeruju Sanaderu.
Internet kaže da su oni Kukuriku zato jer su se našli u restoranu Kukuriku u Kastvu i to im se baš svidjelo. Iskustvo mi govori da se ne može svatko naći u Kukurikuju, jer je to mjesto rezervirano za jahtaše, pravnike a znadem i jednog potkoženog šanera koji se tamo ženio. Hranio ekipu nakon ženidbe, da budem preciznija. Dakle, duboki džepovi.
Koalitičari dubokog džepa kažu da je njima to baš super, jer tamo se nije važno najesti i preždrati nego jesti malo a dobro a fino a slatko.
Dakle, oni govore svijetu da nisu oni kao neki tamo barbe kojima je važno samo napucat se janjetine i krumpira, nego su oni fini jedači.
Kao što je fina drolja od jeftine seljančice puno bolja.
A Kukuriku je baš super jer znači buđenje novog dana.
Dakle, sa pi jar točke gledišta, ime im je višestruko super. Znači da vole fine stvari i da se javljaju u zoru i donose novi dan.
Da su se kojim slučajem odlučili oformiti u metropoli u nekom finom mjestu gdje se jede malo a dobro a fino a slatko, onda bi se morali zvati Prasac koalicija.
Što sa pi jar točke gledišta ne bi bilo baš jako spretno, ali meni bi onda bili mnogo smišni i mnogo draži.
Ovako... ne vjerujem baš ni tim pijetlićima koji jedu fino na finim mjestima.
I spava mi se, jako, jako.
Ponedjeljak...