|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
*iluzija stvarnosti.
Pred svojim se očima totalno raspadam.
*ponovno trijezni, ponovno stranci.
Beskrajno prazan jurim prema zalasku.
U fliperu lica i ulica glasovi tonovi rasuti.
Tvoje lice poput uhode me prati.
Meni se dušo od tebe ne rastaje.
Noćas su ovdje ravnodušne sjene.
(Uvijek ista priča.)
Love Angel Music Baby.
Putting holes into happiness.
Killing your fantasy.
You got me dancin' and cryin'.
putovanja. putovanja.
priče. anegdote. i uspomene se gomilaju.
dakle krenuli smo tim busom rano ujutro na koji sam naravno zakasnila.
ako isključimo profesore poznavala sam jednu osobu.
ja i dotična smo išle u razred zajedno več osam godina.
ali osim toga što smo se eto tako. nekim čudnim spletom okolnosti
taj dan zaputile na državno iz latinskog i grčkog. nismo imale puno toga zajedničkog.
razgovor se natezao.
u busu prepunom nepoznatih ali nedasve zanimljivih ljudi. (i najluđe ekipe profesora koju sam ikad vidjela)
znatiželja je rasla.
"..da.da ovi pored nas su SSK. oni naprjed. su garant treči i četvrti..."
svu tu napetost razbio je dim plus smrad paljevine. koj se
u jednom trenutku počeo širit po busu.
svi su poskakali na noge. stali buditi one koji su spavali.
BUS GORI.
na što su nam profesori mrtvi ladni objasnili da je to sve normalno i da nastavljamo dalje.
okrenuh se unazad da pitam djevojke na sjedalu iza
koj kurac je to bio?
odgovor nisam dobila.
ali u roku pet minuta.
ragovorale smo ko navijene o stvarima o kakvim eto tri tinejđerice mogu razgovarati.
i nakon toga sve je bilo lakše.
u rovinju ekipa se umnožila na močnih šest.
več smo mudro procjenili koga želimo i NE želimo upoznat.
kad smo pristigli u hotel. ugodna li iznenađenja za mene, petru i helenu kad smo otključale vrata te "trokrevetne" hotelske sobe 324.
dupli balkon. šank plus stolci. faking velka kupaona. dva dvosjeda na razvlačenje i bračni.
i da ne zaboravimo. "Isuse bože pa mi tu imamo STOL sa STOLCIMA" -+bajpetra.
morala sam se suzdržavat zlobnih komentara.
nakon što smo shvatile da je nama jedino podarena takva raskoš.
i ostatak dana. kurčile smo se svima kakvu smo sobu dobile.
i nije bilo sumnje gdje se održava zadnja-večer-partej :D
drugi dio dana prvog ukratko.
kurčenje sobom. stjene ispred hotela.
hrana. ajme koja hrana. pa mukotrpan đrni do nekog birca.
soba. i panikau jedan ujutro na dan natjecanja nakon što sam ustanovila da ja FAKAT NEZNAM GRČKI a pogotovo ne nepravilnu komparaciju, naknadni aorist i participe.
...
uglavnom sve je to bilo divno i krasno
i ja bi sad mogla pisati o svemu tome. al suzdržat ču se ipak.
bitno je to da sad otprilike imam sliku svog budučeg razreda.
koju mnogo lajkam.*
ovaj put nisam se toliko emocionalno vezala.što je bolje za mene.
jer znam da bi patila.
Paris.
i da bila sam u parizu.
i naravno da sam hračnula u Senu.
i naravno da se iz protesta nisam penjala na ajfelov.
i naravno da smo potrošili para.
i naravno da sam žderala :D
'No dok sam u tom kafiču u otmjenoj četvrti sjedila vani sa pogledom na Camion i pila grand chocolat za pet eura uvidjela sam istinu riječi onog mlađeg gospodina koji je samnom i prijateljicom koj tjedan prije toga popljugao dvije tri na nekoj klupici u parku. '
I NA KRAJU. OPET SMO SVI ISTI.
dakle za objavu ovog posta mi je trebalo zbilja previše.
nije tipičan. više nešto kao putopis.
ali. be prepared for another. (better.)
<3
i dok sam joj tako drzala glavu u lavabou i ispirala neuspjesno ofarban zeleni pramen.
i dok smo se kasnije histericno smijale pri feniranju kose i skidanju boje sa uha i sestrine majce.
sve mi je proslo kroz glavu.
svi trenuci koje smo provele.
sva vremena kroz koja smo prosle.
i sve gluposti koje smo izvodile.
Nekad.
od klinki koje su rezale zive gliste u vrticu.
i igrale se barbikama skrivajuci se od pljuska pod malim krovicem na njenom velikom balkonu.
i svadale na njen rodendan.
i spasavale skakavca na plesnom kampu u groznjanu.
[spasile smo ga tako da smo ga bacile kroz prozor s drugog kata.]
i imale svoju farmu zaba. i svaka zaba je imala svoje ime.
do malih d*ica na tulumima.
i plakanja za istim deckima.
i svakodnevnih dvosatnih telefonskih razgovora.
i velikih svada zbog nicega.
i dvostruke emo faze.
I sad.
dvije tinejdzerke koje ne spadaju nigdje.
koje zale za starim danima.
ali uzivaju u trenutku.
koje ne znaju sto tocno zele.
ali sretne su s onim sto imaju.
A imaju. pedeset zajednickih pjesama. pedeset sleepovera.
stotine kuna na telefonskom racunu svojih roditelja. stotine slika.
i tisucu uspomena.*
imaju jedna drugu.
because days.
come and go.
but my feelings for you are forever.
*remember?
da se razjasnimo odma za početak.
u prošlom postu nije se radilo o filmu.
i nije se radilo o plodu moje mašte.
radilo se o *njoj*
a slike su bile popratno sredstvo i moja trenutna opsesija tim filmom pripomogla je.
i sad je 12.
i znam da bi trebala biti gore. ušuškana u deku.
i sanjajuči bolje dane.
il u najgorem slučaju.
pisat lektiru ili pospremat sobu.
ali ne.
i nije mi bila namjera napisat post.
i još jednom.
u zadru je bilo prekrasno.
i kao svaki put emocionalno i psihički
sam se vezala za te ljude
i za to mjesto i za tu svakodnevnu rutinu.
i fali mi jebeno.
sad bi u ovo vrjeme kejmsali u našoj sobi.
ana bi me možda peglala.
ina bi otvarala svoj kofer na krevetu na kat.
i smijali bi se franu.
i žicali ga da kaže ričard d gej.
a tuks.
on bi dole ljevo mozaike s profom iz likovnog.
netko bi lakirao nokte mojim lakovima.
neko bi čitao seksualne članke iz džoja naglas.
to bi vjerojatno bila ja.
ali.
bit je.
da mi fale.
fali mi marinina kosa.
i fali mi mijino JA SAM GLADNA i KAD JE RUČAK.
fali mi ivina flauta.
i karlino ŠTA DA DANAS OBUČEM.
fale mi njihovi gej ppovi.
i rutino UPOMOČ ANA PUŠTA CAJKE.
i franovi biseri.
i bela i keJms.
fali mi more. ( i molič i plaža)
i konzum.
i bizarre. pa čak i gagica.^^
čak mi fali.
i ana sa svojim CAJKAMA.
i onim PA NEMOŽEŠ NOSIT DUPLE PRUGICE.
CRVENO I ROZO NEIDE ZAJEDNO.
i inin blindirani kofer.
Pa ČAK i zelena hrana koja nam je bila posluživana.
francuzi seljačine?
a ne.oni ipak ne.
i zapamtit čemo moj i marinin sikret izlet u zadar.
(hvala kendiju za esej **)
i kupanje nas dviju debilka.
i bizarre u kojem su puštali amy winehouse i ejsidisi.
(i dobrog konobara)
i dobrog taksista i maleša.
i miu kad pocrveni :D
nije bit je utome da ovo nikome nije jasno.
bit je u tome što ja osječam.
bit je u tome da kadgod se vratim odnekud sam sieb.
jer vidim koliko može biti bolje.
*al to nije zauvjek*
i treba mi vremena da se vratim u kolotečinu.
i teško mi je.
jer mi polako sve to postaje besmisleno.
ta uvjerenja. i navike.
*predrasude*
i nekako sve više i više iščekujem taj kraj.
zacrtala sam si sljedeče odredište.
i samo dragibog če me u tome sprječiti.
jer želim opet.
započet ispočetka.
nešto novo..(nešto..DIVLJE XD)
novu školu jer je ova zakurac.
nove ljude jer ovo tu sve više nije TO štagod mi rekli.
novu atmosferu jer je ova trula.
sad bratac moj mi mučeničkim glasom "djeteta koje nemrože spavat jer zla starija sestra drka po kompu dokasna"
govori da odem spavat.
i majkemi ima pravo.
sutra je četvrtak.
imamo tjelesni.
i LEKTIRU.
lakunoč
i sanjajte nešto ljepo.
<3.
