|
"Bili smo prisiljeni". U ruci drži napola dogorenu cigaretu. "Ili to ili radni logori." Sunce je plovilo visoko iznad ljudi koji su za njega izgledali kao mali mravi, u svojim dnevnim brigama. iz daljine se čuo glas prodavačice zelja kako doziva kupce.
"Ne bi li raj trebao biti...". Tražio je pravu riječ dok je skidao prljave hlače u susjednoj sobi. "Humaniji?!"
Otpila je gutljaj kave i pogledalo u raspelu u sobi. "Valjda, ne znam". Na podu je još bila prazna bočica od jučer. Blato i sitne lokvice otopljenog snijega. Na susjednim vratima zazvonilo je zovno. "Nekako trebas odraditi grijehe.." dodala je i zapalila cigaretu.
"Nikad nisam vjerovao u raj" doviknuo je iz druge sobe. "Vidis li kakve hlace oko sebe?"
Osvnula se oko sebe. "Nema ih ovdje."
"Zapravo jesam, dok sam bio klinac. Ali neznam da li to vrijedi." Našao je hlače ispod pokrivača, naguranog u kut sobe. Otvorio je prozor, podignuo zastore i pustio sunce unutra. Iz kupaone je u pravilinim razmacima dopirao zvuk kapljica vode. "Lina?!" uzviknuo je. "Što radiš?"
Došao je u sobu, no nije je više bilo. Zvono, popračeno kucanjem se preselilo na njegova vrata.
"Čujem da si unutra" doviknuo je netko sa druge strane. Otvorio je vrata.
Ispred njega je stajala starija žena sa hrpom časopisa u rukama. "Samo Isus spašava", rekla je pogledavši iza njega u neurednu sobu. Sa hodnika, dva kata ispod, dopirao je zvuk Lininih koraka.
|