srijeda, 08.03.2006.
T-reš
|
Dakle, kako ja fakat odlično pišem, jedini blog koji mi je zanimljiv i koji čitam, je upravo moj. To je čak i prilično praktično (iz razloga o kojima ne ću sada). Pa da se počastim jednim svojim postom kojeg ću čitati i proučavati slijedeća tri mjeseca (ili dulje, jel).
Uglavnom, u međuvremenu sam proslavio 16. rođendan. Onak, bilo je ludo i nezaboravno. Krasno, zar ne? Drago mi je da dijelite moje oduševljenje tako bitnim stvarima iz mojeg (a očito i vašeg) života. Danas sam bio na kavi s Damirom. I u nekom, čisto, jel, dokonom trenutku, pita me čega sam se odrekao u korizmi. Kažem - domovine, boga, roditelja, obitelji općenito, prijatelja, brzih automobila, lakih žena i teških droga. Mislim da sam se prilično naodricao (s čime se složio i Damir). Isus je, sasvim sigurno, ponosan na mene. Isto tako, Damir me podsjetio da je danas Međnarodni dan žena (nadam se da će me podsjetit i kada će biti Lokalni dan žena, da ne ispadnem senilan, ili, prostimibože, nedžentlmen) - pa evo: sretan Međunarodni dan žena, ženama, feministicama i pederima. Kada se bolje promisli, ovo je zaista lijep dan. Prilično očit šamar ženama i feministicama, te u svakom slučaju podsjetnik da ostatak od čitava 364 (ili 365) dana, odnosno 31449600 (ili 31536000) sekunde protekne u znaku i dominaciji Pravih Muškarca. "Dan kada ženama možeš udijeliti puno suptilniju šamarčinu uz cvijet, osmijeh i lijepu riječ, umjesto podlakticom" rekao bi Damir, prilično lirski, ako smijem dodati. E da, kad smo već kod podlaktice:  (za one blesavije - morate kliknut na sliku, jel) Kako sam izrazito dobre volje (poglavito zbog, već dovoljno opjevanog, Međunarodnog dana žena) podijelit ću s vama još neke dragulje iz moje riznice dobre treščine. Japanski Spiderman iz '78. (sa strane su linkovi na ostale Spiderman clipove) Blind date you'll never see I za kraj, jedan quote, a ujedno i dobar razlog za posjećivanje natjecanja iz informatike (o kojima bih, nažalost, vrlo malo znao iz prve ruke): Jednog jutra Mirko i Slavko su se probudili na nepoznatom svemirskom brodu. Krenuli su lagano u obilazak broda, šetali i šetali, prošli kroz sve sobe i hodnike, ali nikoga nisu pronašli. I tako dan za danom, nigdje žive duše, njima postaje dosadno, ne znaju šta da rade, ne znaju kako su se našli u svemiru, uglavnom nemaju pojma ni o čemu. Jednog dana Mirko punim ustima između dva zalogaja kuhanih kopriva kaže: Mirko: "E Slavko, jesi vidio one dvije sobe u kojima je teleport?" Slavko: "Teleport? Što je teleport? Mirko, lakše s tim koprivama, izgleda da su halucinogene." Mirko: "Znaš ti dobro tko ti je halucinogen. Teleport je ono što te prebaci iz sobe u sobu pa ne moraš hodat." Slavko: "To ja zovem prebacivač-iz-sobe-u-sobu. I ideš mi na živce s tim latinskim izrazima." Mirko: "Ok, teleport, prebacivač, norveški, švedski, sve je to isto. Onda, jesi ga vidio?" Slavko: "Nisam." Mirko: "To sam i mislio jer sam ga i ja teško našao. Ajmo se igrat, ja ću hodat između neke dvije sobe najkraćim putem i koristit ću teleport ako ću tako biti brži, a ti otkrij u kojim se sobama nalazi." Slavko: "Mislim da mi je to preteško. Dobro znaš da nisam baš prepametan." Mirko: "Nije preteško vjeruj mi, ja ću to napraviti nekoliko puta između raznih soba ako treba, pa će ti biti lakše." Slavko: "Ajde dobro, ako pogodim, obećaj da ćeš prestati jesti te smrdljive koprive." Mirko: "Ajde dobro, smanjit ću koprive na pet obroka dnevno." |
