Proričem...

Posve sam siguran (uzevši u obzir činjenicu da sam ja centar svemira, i da mogu sve pretpostavke temeljiti na liku i djelu Sebe) da su i vama majke govorile kako su ćevapi masni, kak' su nezdravi, kak' su ovo, kak' su ono. Ali, uvijek, baš uvijek, bi naglasile kako u njima ima svega i svačega. Naivan um bi mogao pomisliti da se radi o pukoj činjenici kako u ćevape idu sastojci čiji se razredi kakvoće mjere šesteroznamenkastim rednim brojevima, no bio bi u grdnoj zabludi.
Sam božanstven okus koji se razvija prilikom konzumacije daje naslutiti kako je insinuacija da se pri stvaranju ovog jela koriste sastojci avogadrovbrojrazredne kvalitete gnjusna laž koja se prenosi s koljena na koljeno veoma brižljivih, ali i jednako toliko neukih i neprosvjećenih roditelja. Druga činjenica koja pokapa tezu o nekvaliteti ćevapa je Činjenica da nitko zapravo nikad nije svjedočio pravljenju ćevapa (tu se naravno ne računaju one pretjerano slane i premalo masne heretične splačine koje vaši roditelji pripremaju u rijetkim trenucima prevelikog entuzijazma u kulinarstvu i brizi za gluposti poput tlaka i kolesterola; koji su, usput budi rečeno, ljudima na Ćevapovom Putu potpuna nepoznanica).

...

Niš'.

Još sam malo poćelavio. Pročitao brdo loših knjiga. Ostao bijel (WHITE POWER!).