...ispušni ventil...
29.03.2006., srijeda
..
|
a sad je srce stijena i ne plače, ne bolji se koraka uveče .. (nema mi tko doći ..) |
27.03.2006., ponedjeljak
kraj...
i tako ja danas idem u skolu i čujem pjesmu od dražena zečića, ali meni bi riječi više pasale nekako ovako...:o groblje, groblje, ti bašto šarena, u te se siju najljepša sjemena, i mene će vrijeme posijati, nikad se neću više vratiti ..   |
26.03.2006., nedjelja
nitko..
nitko ne shvaća jer ne žele shvatiti ..nitko ne vidi jer ne žele vidjeti .. nitko ne čuje jer ne žele čuti .. kako onda nekome objesniti neke stvari ?! kako onda naći rame za plakanje?! kako onda naći srodnu dušu, ili bar pravog prijatelja ?! imati hrpu dorbih prijatelja, to je lijepo, ali imati samo jednog, ali pravog, kojem možeš sve reći, to je DAR ako ga imate, čuvajte ga .. |
zašto se odlikaši ubijaju
kad se spuste zastori i kad se ugase svjetla pozornice, čak i glavni glumci ostaju sami... ja se osjećam baš tako - kao glavni glumac nakon predstave... uvijek sam u sreditu pozornosti, uvojek vesela i nasmijana izvana dok moje srce iznutra plače... to je pritisak koji ne mogu podnositi... dan za danom biti najbolja, imati savršene ocjene... to je previše... i onda se pojavi pitanje: zašto se odlikaši ubijaju?... svi poznanici govore samo najbolje o njima - bio je dobar, svaki put me pozdravio, nikad nikome nije učinio ništa nažao... nema oproštajnog pisma - nema razloga za smrt... ali nitko ne shvaća da svi koji su loši, nemaju savršene ocjene, imaju društveni život, imaju SREĆU, a na kraju, to je jedino bitno...nitko ne shvaća da se sreća no može kupiti dobrim ocjenama i novcem... nitko ne shvaća da je pritisak jednostavno prevelik i čojvek na kraju pukne... baš zbog toga sam otvorila ovaj blog... on će biti moj ispušni ventil... |