Gagh
28.05.2004., petak
Ma kakav Edip?!
|
Guliver Ljubobratović je tek ustao kad mu je na vrata pokucala nepoznata osoba. Otvorio ih je i ugledao svoju majku kako se skriva iza velikog kaktusa na stubištu. Upitao ju je šta se zbiva na što se ona bijesno urlajući najrazličitije psovke zaletjela na njega i opalila mu neopisivo sočnu šamarčinu. Tek sad mu ništa više nije bilo jasno. «Majko, o majko! Zašto to činiš sinu svome jedinome? Jesi'l s uma skrenula ili su labudovi?» zavapio je Guliver na majku koja ga je nastavila šamarati. «Nit sam sine s uma skrenula nit su labudovi nego si ti rernu moju ostavio upaljenu prilikom zadnje obiteljske gozbe, a kako sam po vašem odlasku pijana usnula čudan san da plivam po oblacima s rukama u džepu i da sam riba, nisam uspjela na vrijeme reagirati i ugasiti vatricu koju je rerna izazvala zapalivši prvo ostatak svinjske pečenka, a zatim i obližnje kuhinjske elemente. Probudila sam se u naručju brkatog vatrogasca koji me je odmah pozvao na kavu, a zatim smo imali snošaj. Dobit ćeš malog bracu, no to sad nije bitno.». Šamaranje je poprimilo ritam govora. «Bitno je da je stan kompletno spaljen i da nemam gdje, a pošto si ti moj nejdraži potomak odlučila sam ti ukazati neopisivu čast i preseliti se u tvoj topli dom.». Guliver je na to, rekavši jedno «Oh!», majci voljenoj opandrčio takvu šamarčinu da se okrenula za 360 stupnjeva oko svoje osi, ali ju to nije spriječilo da ga nastavi pljuskati. «Ali majko, ja nisam sposoban! Nisam sposoban! Iako si divna ti mati ja sam sebi ne umijem na kraj stati! Stan imam, da, svijetao i prostran, al' za gužvu u mojoj glavi ni palača ne bi bila dosta!!! Ti mene u grob želiš otjerati, a ni članarinu u posmrtnoj pripomoći još nisam počeo plaćati!». Na to ga je majka prestala šamarati. Štoviše, nježno ga je zagrlila i počela mu tepati «Sine moj, o sine tužni! Ništa se ti ne brini, tvoja majka će ti svojom brižnošću stan popuniti tako da će ti se glava uskoro gužve riješiti!». Guliver uočivši beskrajnu majčinu požrtvovnost briznu u nezaustavljiv plač kroz koji se jedva razaznavše riječi «Majko moja, najbrižnija majčice! Ja sam već velik i ne trebam tvoje brige! Kako sam živio do sada mogu i od sada te me stoga ostavi na miru da sa svojim bivam, a luksuznu sobu u najskupljem hotelu ja ću da ti darivam!!!». Na te riječi sina svoga jedinoga majka se od bola skameni na mjestu. Od toga dana kameni kip Guliverove majke uljepšavao je stubište njegove zgrade točno na mjestu na kojemu je nekada stajao kaktus, a ispod kipa je tugujući sin dao uklesati slijedeće riječi: "Tko pod drugim jamu kopa sam u nju pada!". Kraj |