30.03.2006., četvrtak
Smisao života
15.03.2006., srijeda
Napola puna ili napola prazna?
Moja je uvijek bila puna. Smatram se optimistom, a mislim da je to pozitivna osobina, iako se nekad zna pokazati ne baš tako dobrom. Vesela sam osoba, volim se zezati i smijati, a volim to primijetiti i kod drugih. Kao i svi ostali, imam svojih „žutih minuta“, nekad problema itd., a često se znam i živcirati zbog nekih stvari, ali pokušavam ne dopustiti da to toliko utječe na sve ostalo u mom životu, da me skroz baci u depru i ubije u pojam. Možda će netko reći da je lako biti optimist ako ti se nisu događale neke stvarno ružne stvari, i možda će biti u pravu, ali sretna sam što nisam morala iskusiti nešto takvo. No, čak i da jesam, mislim da čovjek uvijek treba ići naprijed, znati da ga čeka još toliko toga u životu i da zbog sebe, a i zbog drugih mora nastaviti dalje. Pozitivnim razmišljanjem je i nama lakše, a i drugima, jer uvijek je lijepše biti u društvu vedre osobe koja stalno ne govori kako će se dogoditi nešto loše.
Ne razumijem ljude koji, što god da rade, prvo nabroje sve najgore, loše i još malo lošije strane situacije, što bi sve moglo poći po krivu, te odmah uzimaju zdravo za gotovo da će tako i biti – da će sve poći krivo i loše se završiti. Svjesna sam i dobrih i loših strana neke situacije, ali pokušavam naći više dobrih, i krenuti u nešto sa mišlju da će to ispasti dobro, možda ne sasvim onako kako sam ja to planirala, ali uvijek postoji i alternativa, koja ne mora nužno biti loša. Tako bar ja mislim. Zar nije lakše misliti što će se dobro izroditi iz nečega, nego da mislimo što bi sve loše moglo biti, i još izmišljamo nove lošije strane?
Neki kažu da kraj uvijek mora biti lijep, i djelomično se slažem s time. Naravno da mi se događalo da ne bude sve onako kako sam ja planirala, ali zato ne odustajem, i dalje se borim za ono što želim, možda na neki drugi način, ali znam da ću to i dobiti jednom. Ako odmah ne bude sve po planu, ja kao mazga i dalje mislim da ću jednom doći na svoje.Možda to zvuči malo sanjarski, ali što mogu, takva sam, pa i sama se često uhvatim u maštanjima, sanjarenjima...I to je normalno, da nemamo mašte, gdje bismo bili? To mi nekad dođe kao samo moje mjesto za koje nitko drugi ne zna.Ipak, shvaćam realnost života i sve njegove loše strane. Samo ne polazim od toga da je sve u startu loše.
Jedna lošija strana tog pozitivnog razmišljanja je da nekad dođe i do razočaranja. Skoro uvijek polazim od toga da su ljudi dobri, pa se nekad malo opečem, ali i to nije tako često. Svi smo različiti pa dođe do razočaranja kad shvatiš kakvih ljudi ima. Naravno, nemoguće je nekoga „preobratiti“ na pozitivne stavove i optimizam ako je inače sasvim drukčija osoba, i to poštujem. Svatko je kovač svoje sreće i svatko od nas živi svoj život, a treba ga živjeti najbolje što zna! :-)
Dostavila: H&F
|
07.03.2006., utorak
Sreća je u malim stvarima
Jeste li ikad osjetili kako vam male stvari mogu uljepšati dan, popraviti raspoloženje i staviti smajl na vašu facu na kratko, ili čak na duže? Meni se to često događa! Zapravo, mislim da mi se prije događalo još češće, sad ima i nekih malih stvari koje me rastuže, ali ipak mislim da ove sitnice koje me vesele prevladavaju.
Neku večer sam bila sudionica neuspjelog izlaska. Kombinacija sa dvije best frendice i nažalost još nekog malo lošijeg društva, gužva i ostalo, i nije poteklo po planu. Na kraju smo završile u kafiću, popile sok, poslušale par pjesama, popričale i vratile se doma. Bilo je dobro, a na povratku je frendica vidjela jednog dečka iz škole koji joj se sviđa. Čak se ni ne poznaju, nije ju pozdravio ili tako nešto, ali ona je bila sretna k´o nova godina! Cijelim putem je furala smajl, bila negdje u oblacima i smišljala strategiju osvajanja i pričanja curama koga je vidjela.Zapravo se nije dogodilo ništa tako posebno, ali ona je bila sretna.
Kažu da je sreća u malim stvarima i ja se slažem. Što će čovjeka učiniti sretnim? Ljubav? Posao? Novac? Auto? Kuća? Odmor? Dobitak na lutriji? Ili sve to? Da, ali ako uvijek čekamo na neke jako velike životne poteze ili situacije, rijetko ćemo biti sretni. Zato treba uživati u malim stvarima, koje su samo dio onog nečega za što živimo. Kad vidite što neke ljude veseli, shvatite zapravo koliko puno sami očekujete od života, od drugih, od samoga sebe. Nije dobro previše očekivati, moguća su razočaranja. Naravno, ne kažem da treba biti preskroman, ako nešto znaš i možeš, go for it! Da se vratim na temu – sreća nije samo u velikim stvarima, to su sitnice koje ti uljepšaju dan, kao npr. običan pozdrav, sms poruka, mail, nečiji osmijeh, malo sunca i topline, smijeha i zabave, malo plesa, neka šala, draga pjesma koju čujete na radiju, lijep san...Bilo što bilo, definitivno treba uživati u tome i ne dopustiti da nam se to raspoloženje pokvari!
Dostavila: H&F
|
|