Moja je uvijek bila puna. Smatram se optimistom, a mislim da je to pozitivna osobina, iako se nekad zna pokazati ne baš tako dobrom. Vesela sam osoba, volim se zezati i smijati, a volim to primijetiti i kod drugih. Kao i svi ostali, imam svojih „žutih minuta“, nekad problema itd., a često se znam i živcirati zbog nekih stvari, ali pokušavam ne dopustiti da to toliko utječe na sve ostalo u mom životu, da me skroz baci u depru i ubije u pojam. Možda će netko reći da je lako biti optimist ako ti se nisu događale neke stvarno ružne stvari, i možda će biti u pravu, ali sretna sam što nisam morala iskusiti nešto takvo. No, čak i da jesam, mislim da čovjek uvijek treba ići naprijed, znati da ga čeka još toliko toga u životu i da zbog sebe, a i zbog drugih mora nastaviti dalje. Pozitivnim razmišljanjem je i nama lakše, a i drugima, jer uvijek je lijepše biti u društvu vedre osobe koja stalno ne govori kako će se dogoditi nešto loše.
Ne razumijem ljude koji, što god da rade, prvo nabroje sve najgore, loše i još malo lošije strane situacije, što bi sve moglo poći po krivu, te odmah uzimaju zdravo za gotovo da će tako i biti – da će sve poći krivo i loše se završiti. Svjesna sam i dobrih i loših strana neke situacije, ali pokušavam naći više dobrih, i krenuti u nešto sa mišlju da će to ispasti dobro, možda ne sasvim onako kako sam ja to planirala, ali uvijek postoji i alternativa, koja ne mora nužno biti loša. Tako bar ja mislim. Zar nije lakše misliti što će se dobro izroditi iz nečega, nego da mislimo što bi sve loše moglo biti, i još izmišljamo nove lošije strane?
Neki kažu da kraj uvijek mora biti lijep, i djelomično se slažem s time. Naravno da mi se događalo da ne bude sve onako kako sam ja planirala, ali zato ne odustajem, i dalje se borim za ono što želim, možda na neki drugi način, ali znam da ću to i dobiti jednom. Ako odmah ne bude sve po planu, ja kao mazga i dalje mislim da ću jednom doći na svoje.Možda to zvuči malo sanjarski, ali što mogu, takva sam, pa i sama se često uhvatim u maštanjima, sanjarenjima...I to je normalno, da nemamo mašte, gdje bismo bili? To mi nekad dođe kao samo moje mjesto za koje nitko drugi ne zna.Ipak, shvaćam realnost života i sve njegove loše strane. Samo ne polazim od toga da je sve u startu loše.
Jedna lošija strana tog pozitivnog razmišljanja je da nekad dođe i do razočaranja. Skoro uvijek polazim od toga da su ljudi dobri, pa se nekad malo opečem, ali i to nije tako često. Svi smo različiti pa dođe do razočaranja kad shvatiš kakvih ljudi ima. Naravno, nemoguće je nekoga „preobratiti“ na pozitivne stavove i optimizam ako je inače sasvim drukčija osoba, i to poštujem. Svatko je kovač svoje sreće i svatko od nas živi svoj život, a treba ga živjeti najbolje što zna! :-)
Dostavila: H&F
Post je objavljen 15.03.2006. u 08:33 sati.