|
|
***Ignored no more***
09.10.2007., utorak
Da Da Da Da Da Da Da Da Da DADADADADA DADADADADA.... DADADAD.... OW!!!!
Umirem od dosade i koljem kestene... Doduše, već su zaklani, zgniječeni, ušlagirani i smrznuti ali svejedno ih i u tom stanju koljem. Vražji Ledov kesten pire, imam feeling da ću opet vratiti onih, teškom mukom izgubljenih, 25 kila.
Otvorio sam vrata na oba balkona, pričvrstio sve loose objekte na putu propuhu, zaglavio sva vrata i sada uživam u blagom propuhu. Da je imalo blaži, ne bi valjalo, ovako se da iskoristit za pokretanje turbine i pravljenje struje. Morao sam napraviti draft kroz stan jer su ovi idioti iz toplane naložili valjda čitave zalihe ugljena, smeća i otpada iz klaonica pa kure li ga kure... Džaba meni ako zatvorim ventile na radijatoru, isijava iz ovih ostalih cijevi ko mahnito, dvaes osam stupnjeva mi je u stanu, kuham se slowly and painfully.
Proletjelo mi je golubovo pero pokraj glave, brzinom svjetlosti, eto koliki je propuh. Zaustavilo se na trenutak pored stolne lampe, poljubilo ekran laptopa i otišlo u svoju propast preko ograde balkona. Padat će deset godina, možda se i promijeni akceleracija slobodnog pada dok pero stigne do trećeg kata.
Jesam li napomenuo da mi je dosadno? Just in case: dosadno mi je. Bio sam u videoteci vratiti filmove. I htjedoh posuditi neki film ali mi ljubazna teta iznuđivačica filmova sastavi u facu da moram odmah platiti faking film, nema „upon return“, kako je praksa u Dbk. A ja u novčaniku imao jedino obitelj plijesni i tri i pol pauka u pretincu za siću. Tako da ništa od filma. Sve ove koje imam doma sam pogledao već xilijun puta, znam ih napamet... Damn. Mislim da ću zaklati još jedan kesten pire.
Moji su mi poslali paket iz doma. Naime, naredio sam mom pretku da mi isprinta (u boji, na poslu, badava) predavanja i vježbe iz genetike. On je isprintao i sve seminare, tuđe. I potrošio na to tri kante tvrtkine boje i hektar Amazone. Stavio u paket, najveći koji su imali u pošti. Kako se to sve ne bi micalo po paketu, mati je stavila stotinu Franckovih kava, popularno zvanih „ciglice“, zatim tonu donje robe, malo rasutog tereta u vidu spreja za podmazivanje bicikle, nekog dezodoransa kojeg sam ostavio doma (imam DM u prizemlju zgrade ali džabe je govorit), Pikine kartice za Mercator, nekoliko CD-ova s raznoraznim programima, par Albanaca koji bježe u Sloveniju (mislim da je paket s povratnicom, ako se Albanci odluče vratiti)... Mislim da će se poštar omudit ako mu narede da to nosi do mene. Ako je imalo razborit, ostavit će mi obavijest da imam package.
Vjerujem da sada znam zašto mi je ovako dosadno... U Dubravi je uvijek u ovo doba dana/noći postojala potencijalna opasnost (s tendencijom pretvaranja u realnu) da me zakolje kakav bijesni insekt ili nadrkani paučnjak... Ili pak ono neidentificirano što je imalo viška nogu, bilo prozirno i lebdjelo poviše poda... Kad se samo sjetim svog plesa s onim odvratnim skakvcem treće černobilske generacije, veličine Regočevog nožnog palca... Pola sata kruženja oko zvijeri i gurkanja metlom dok idiot konačno nije sjeo na bocu deH2O koja stajaše na prozoru... Tad sam ga gurnuo krajičkom drška metle i gledao kako pada u travu. Vrištao je cijelim putem, a nije mu palo napamet da rastegne svoja prekobrojna krila i odleti JANJEVCIMA preko puta, hm?? Mahnito zvjere...
A ovdje u Travnom nemam kućnih ljubimaca, ako se izuzme Anka Popišanka (ne znam kako vi zovete tu bubu ali ima romboidalno tijelo, skladne noge i boja joj varira od smeđe do zelene, ima dosta hitina u oklopu...) koja oblijeće noćnu lampu svake druge noći...
Da se razumijemo: NE NARIČEM ZA DUBRAVOM, niti sam u iti jednoj milisekundi svoga bitka u Travnom požalio što nisam tamo ali nedostaje mi sav onaj adrenalin koji me je tamo pucao redovito... Pitanje što će cimeri sljedeće napraviti, koga će vraga doma dovući, kada je tome vragu istekao rok trajanja (u slučaju onog tipa iz Čistoće), ko će koga i s kime...
Doduše, niti ovdje mi nije toliko dosadno koliko se na prvi pogled može činiti... Zadubivši se malo više u fiziologiju svojih susjeda, primjetio sam da određeni ispitanici imaju itekakvih psihosomatskih problema i poteškoća... Primjera radi, uzmimo Gogu sa 13. kata. Goga je žena u trećoj životnoj dobi, iako mi se čini da je i mlađa ali o tom potom. Goga ima plavu kosu i uvijek ista pitanja kada te sretne u liftu. Ilustracija:
Ja izrodim tri generacije sesilnih potomaka dok dočekam lift. Uđem unutra i pošaljem se na razizemlje. Na 13. katu lift staje i ulazi prvo Gogina pozadina pa malo zatim i ostatak nje. Nije mi jasno zašto natraške ulazi u lift ali to nije važno za daljni razvoj događaja. Ja, kao pošteno i fino odgojen mamin sin, pozdravljam:
M: „Dobardan...“
G: „ŠTO si u horoskopu??????“
M: „??? Dddddjevicccca?“
G: „Podznak!!!!!!!??????“
M: „Emmm, ovaj, nikad to nisam znao otkrit, ne zn...“
G: „TI SI IZ DUBROVNIKA???????????“
(sjećam se da sam joj jednom rekao to, drugi dan svog boravka u Travnom, kada sam mislio da je s njom sve u redu)
M: „Št..., ovaj, valjd..., jesam, da... (?)“
G: „Ja sam iz ZADRA!!!!!!!!!
M: „Kako divno, eto oboje smo s mora (wtf?).“
G: „Gospodine, mogu li živjeti u vašem stanu??????????“
M (ne razumije pitanje jer Goga ne razdvaja zube kad ne urla): „Kako? Pa ne sada....“
G: „Mačka mi NE DA ŽIVJETI!!!!!!!!!“
M (opet ne razumije prvi dio vriska): „Ma nije vrag da nemate... (???)!“
G: „??? JA NE MOGU ŽIVJETI, GOSPODINE!!!!“
M: „Zzzzzaššššto?“
(vidim po njenoj reakciji da sam napravio letalnu pogrešku jer mi je očito upravo rekla...)
G: „ZBOG MAČKE!!!!!!!!!!!!!“
M: „Aha, ma baš loše...“
G: „Ona je LUDA (ma daaaaj...), ne pije lijekove (pitam se zašto), ne da mi U WC!!!!!!
M: „Mda...ovaj, evo nas dolje pa bi ja van...“
G: „Hoće li ju Bog KAZNITI, gospodine??????“
M (yet again ne razumije Gogin scream): „Ne bih sada, nemam vrem....“
G: „AAAAAAAAAA, hoće li je BOG KAZNITI?????????“
M: „Ahaaaa! Ma hhhhoććće, hhoćće, siggggurno, da, ovaj, ja bi va...“
G: „KAKO ZNAŠ?????“
M: „Dobro, možda i neće, ne znam, otići će mi bus...!“
G (izlazi iz lifta): „A možda i hoće.....“
Gledam u nevjerici što doživjeh upravo i propuštam bus... Later that day doživim susret s drugom babom s 9. kata... Taj dijalog je išao otprilike ovako, počinje njenim ulaženjem u lift u prizemlju, ja već ušao na razizemlju:
M: „Dobardan...“
X: „AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!!!!!!!“
(lift dolazi do njenog kata)
X: „AAAAAAAAAAAA AAAAAAAAAAAAA AAAAAA A!!!!!!!!“
M: „I vama doviđenja....?“
p.s. ako koga zanima kako je prošao forumaški susret jučer, neka si pročita ovdje...
|
|
|