Nije nas dugo bilo! Jedan od razloga je što men komp bijaše sjeban. Al Džizus je svoje ruke položio na njega i izlječio ga. Štošta se nadogađalo. Pomalo postajem ravnodušniji prema Njoj. Mislim, ne hoda samnom, ima lika, zašto da ginem kad ima još ženki oko mene? Situacija se polako raspetljava. Umjesto da dangubim za igricama, ucit cu c++ i dangubit cu za igricama. Imam osjećaj da je sve OK, iako znam da će mi se sutra opet svjet srušit, boli me Boško. Dok sam u ovoj čudnoj optimističnoj fazi bolje uživati. Trebam napuniti baterije za depresiju koja dolazi. Usto počinjem pravit igricu, zajedno sa Realityjem i još 2 lika. Biće posla, al opet me Boško zaboli. I još na kraju moj zadnji plan: Krenit ću u tehničku školu u Novoj Gradiški što je udaljeno od moje Brodske vukojebine, al zaboli me (zna se), jer ja želim bit računalni tehničar, a to nema u Sl.Brodu, Samo računalni tehničar za strojejebevstvo, il tako nest , a ja to NEĆU.. Oću čistu računalnu tehniku! Pa, do nove navale optimizma, inspiracije, il depresije, vidimo se.
Unreal